Web 2.0 i mediji: Nova generacija medija?
Web 2.0 i njegove mogućnosti mijenjaju Internet, ali i njegove korisnike. Oni iz pasivne publike postaju aktivni, umjesto da samo primaju informacije žele sudjelovati u njihovom stvaranju, bilo samo komentirajući, bilo preko blogova. Web 2.0 nudi puno mogućnosti za to, pa se postavlja pitanje vodi li ih na novi, medija 2.0 nivo?

Piše: Dražen Jurman

Objavljeno u pcchip 132, svibanj 2006.


Protekla, 2005. godina, bila je loša za tradicionalno novinarstvo, štoviše istraživanja pokazuju da je protekla godina bila najgora od recesije koja je industriju pogodila 2001. godine. Loše vijesti za novinarstvo nastaviti će vjerojatno i tekuće godine, jer je pad profita od prodaje novina i oglašavanja u padu, a ni ostali mediji neće uživati u spektakularnim rezultatima ove godine. Osim financijskih, medije treba brinuti i jedan drugi gubitak - povjerenja javnosti u njih. U Americi se danas novinari stavljaju u istu kategoriju sa odvjetnicima (što je sve samo ne pohvalno), prodaja i naklada novina pada , jednako kao i gledanost i slušanost televizije i radija, a sve više "skandala" i žutih tema dominiraju novinama koje su do nedavno bile smatrane ozbiljnima. Novinarsko žutilo nije mimoišlo ni Hrvatsku, bombastične naslovnice, nazivi tekstova koji na kraju nemaju veze sa temom, tabloidski pristup nekim temama i tako dalje samo aktualiziraju pitanje kuda idu mediji?

Mediji 2.0
Kada smo u svibnju prošle godine u pc chipu obrađivali blog kao temu broja, postavili smo isto pitanje i pokušali predvidjeti kako će blog utjecati na tradicionalne medije. Godinu dana kasnije stvari su se dodatno promijenile jer osim samog bloga imamo i cijeli Web 2.0 svijet, koji ima potencijal nepovratno promijeniti medije i naš pogled, ali i utjecaj na njih. Da, dobro ste pročitali, naš utjecaj na njih, jer je pojavom bloga doba kada je odnos medija i korisnika bio jednostran, u korist medija, nepovratno je prošlo. Blogeri, a kasnije i građani novinari, postali su jak element u informiranju javnosti, ali su i pokazali tradicionalnim medijima da gube monopol nad informiranjem te da će se, ako žele preživjeti, svojim poslom morati ponovo baviti objektivnije i kvalitetnije. Blogeri su dobili i novi zamah kroz Web 2.0 i njegove servise, pa će se i ovaj tekst reflektirati s jedne strane na utjecaj blogera na medije ali i na mogućnosti na koje Web 2.0 mijenja ili će mijenjati medije i naš pogled na njih.
Koliko će Web 2.0 utjecati na medije, njihov odnos s korisnicima i možemo li govoriti i o stvaranju nove generacije medija, analogno nazvane Mediji 2.0? Da bi odgovorili na ovo pitanje razmijenili smo mišljenja i razgovarali sa brojnim kolegama novinarima, korisnicima ali i medijskim stručnjacima u Europi. Razmišljanja su potpuno podijeljena. S jedne strane, većina novinara ne vidi Web 2.0 i/ili blogere kao nikakvu prijetnju, ali ne vide ni problem u mediji uopće, smatraju da žutilo nije toliko prisutno kako izgleda. Mali je broj njih koji će priznati da novinarstvo danas nije ono što je nekoć bilo i da u novim tehnologijama dobiva ili novu dimenziju ili konkurenciju. Usporedimo li ta razmišljanja sa gledištima medijskih stručnjaka i profesora novinarstva na fakultetima kod nas i u Europi, razlike su vidljive.
Kratko rezimirajući njihove odgovore, zaključak je da se danas novinarstvo mijenja i prilagođava utjecaju i snazi bloga, te da su mediji i blogovi sve više povezani te zajedno rastu i razvijaju se. Web 2.0 svijet otvara novu dimenziju za korisnike u mogućnostima primanja i stvaranja informacija, ali još uvijek nije dovoljno razvijen niti populariziran kod šireg segmenta korisnika.

Relevantne vijesti na jednom mjestu
Konkretno, personaliziranjem početnih stranica i korištenjem servisa koji su opisani u tekstu Život na Internetu unutar ove teme broja, korisnicima se otvaraju brojne mogućnosti kako da jednostavno i efikasno prate upravo one teme koje ih zanimaju (hvala tvorcima RSS-a!). Te teme mogu pratiti kroz online izdanja dnevnih i ostalih novina, portala, online magazina, ali i kroz blogove. Tako na jednom mjestu mogu doći do cijelog niza informacija i tekstova o određenoj temi, što uvelike štedi vrijeme ali i daje širu sliku o temi. Kroz blogove i linkove te komentare na njima mogu jednostavno i sami sudjelovati u stvaranju ali i vrednovanju određenih informacija, te kroz spominjanu kolektivnu inteligenciju weba utjecati i na šire javno mišljenje.
Stoga ne čudi popularnost koju među korisnicima uživaju jednostavni ali kvalitetni projekti poput Digg.com i ostale news stranice, odnosno agregatori koji prikazuju vijesti koje korisnici prijavljuju, a slažu ih po njihovoj popularnosti, odnosno čitanosti, tako da se najčitanije vijesti uvijek u vrhu. Time polako dolazi kraj doba u kome nas na kioscima ili na online novinama plaše žuti naslovi i takve teme, zbog kojih pojedine novine opasno gube kredibilitet.
Međutim, upravo je problem nepoznavanja Web 2.0 koncepta i njegovih mogućnosti problem koji sprječava korištenje punih 2.0 medijskih prednosti. Jer niti nemaju sve stranice RSS feed i/ili mogućnost komentiranja, niti veliki broj korisnika uopće zna što je RSS i kakve mogućnosti nudi. S druge strane, Web 2.0 još uvijek nije uzeo toliko maha da aktivira veći broj korisnika da iz pukog primatelja informacija prijeđu u njihove stvaratelje. I korisnici koji su se aktivirali još uvijek istražuju sve mogućnosti sudjelovanja, pa ponekada pretjeraju u tome. Konkretno, istraživanja provedena na jednom švedskom 2.0 portalu pokazuju da su korisnici prvo vrijeme nakon registracije davali puno veće prosječne ocjene pojedinih tekstova i kao i linkali/taggirali i komentirali više tekstova nego su to činili nakon nekog vremena. Koliko takva situacija može poremetiti vrijednosni sud pokazuje i mali test koji su proveli, pustivši nekoliko potpuno besmislenih tekstova i linkova na portal, koji su brzo ušli među najčitanije.

Taging
Zaključak istraživanja ipak glasi da je prevelika aktivnost korisnika bolja od neaktivnosti, jer je manje vremena potrebno da aktivirani korisnik dođe u objektivnu fazu nego da se pasivni korisnik aktivira.
Jedna od prednosti Weba 2.0 a koja će također mijenjati medije je i taging, dodjeljivanje tagova, oznaka, pojedinim tekstovima ili vijestima. Dijeljenjem tih tagova sa ostalim korisnicima olakšava se praćenje tekstova vezanih za pojedinu temu, te se stvara baza tekstova u kojoj korisnici mogu saznati sve što ih zanima o pojedinoj temi. To je još jedan oblik aktiviranja čitatelja, koji sada odlučuju o tome što je i koliko važno.
Tako već možemo skicirati odgovor na dio ranije postavljenog pitanja, koliko će Web 2.0 utjecati na medije i njihov odnos s korisnicima? Jasno je da Web 2.0 hoće utjecati na medije, vjerojatno i više nego su korisnici toga svjesni. Naime, oni su danas u mogućnosti brzo ocijeniti i komentirati svaki tekst koji izađe te time pred novinare stavljaju zadatak da se maksimalno potrude ponuditi kvalitetne i objektivne tekstove. Jer, ukoliko oni to ne naprave, čitatelji će se okrenuti blogerima i blogosferi, barem onom dijelu koji se bavi ozbiljnim, političkim ili društvenim temama. No, možemo li pričati o evoluciji medija u 2.0?

Podcast i vlog
Na ovo pitanje je već puno teže odgovoriti. Naime, da bi napisani tekst u blogu imao snagu, mora imati što više argumenata, mora biti stavljan u kontekst sa drugim vijestima, koje prezentiraju "klasični" mediji. Blogeri su tako u poziciji novinara, jer traže informacije, pišu o njima ali i prezentiraju svoje mišljenje i utječu na mišljenje drugih. Web 2.0 servisi, kao i moderna tehnologija, prije svega sve manji i kvalitetniji digitalni aparati i kamere, kao i kamere na mobitelima te širokopojasni pristup Internetu šire mogućnosti koje pojedince stavljaju u tvorca neposrednih i nezavisnih ali i pravovremenih informacija. Novi servisi poput podcasta i video bloga (vlog) idealni su alati za građane novinare i blogere, a audio i video sadržaji postaju i sve zatupljeniji na stranicama online novina. Tako su Večernji i Jutarnji list na svojim stranicama uveli poseban dio multimedije, čime su se odmaknuli od tradicionalnog tiskanog i online novinarstva na jedan sasvim novi nivo. Sigurni smo da će se taj trend nastaviti širiti dalje, ne samo u svijetu već i u Hrvatskoj. To su sve koraci u dobrom smjeru, ali tek prvi koraci. Budućnost medija biti će u brzim, pravovremenim i točnim informacijama o temama koje zanimaju pojedinca (personalizirani mediji). To znači da ćemo u budućnosti moći filtrirati informacije i vijesti na način da su nam dostupne samo one koje nas zanimaju, pa ćemo na primjer uživati u novostima iz tehnologije ili svijeta Interneta umjesto da na svaki dan davi neka nova štikla priča. Web 2.0, kao i Internet i blog u cjelini će tu igrati ključnu ulogu.

Blog mreže
To će se prije svega dogoditi preko spominjanih RSS feeedova i označavanja (taging) ili linkanja. U kombinaciji sa mogućnostima koje nudi Internet, otvaraju se vrata personaliziranih informacija, koje će nam zajednički donositi i tradicionalni mediji i blogeri. Granica između njih će se polako gubiti, jer će u svijetu personaliziranih informacija biti potpuno irelevantno koji ju je medij predstavio, već kojom brzinom i na koji način. Ako nam se učini da je informacija koju su plasirali tradicionalni mediji nepotpuna, pristrana ili jednostavno nedovoljno obrađena, drukčiji pogled na nju naći ćemo na blogu ili pak kroz komentare i vlastiti tekst stvoriti sami. Naravno, tu će i dalje biti prisutan problem neaktivnosti korisnika ili problem dolaska do kvalitetnih blogova. U zadnjih godinu-dvije dana u Hrvatskoj su se iskristalizirala imena poput Mračnog, JesusQuintane, Zombixa i niza drugih koje znamo samo po nicku ili adresi bloga a kojim svojim postovima oblikuju javno mišljenje kvalitetnije nego to rade mnogi novinari. Međutim, još uvijek djeluju kao pojedinci, na više servisa u isto vrijeme, premda je primjetan trend seljenja na svoje domene. Međutim, njihovim koncentriranjem u kvalitetnu blog mrežu dobili bi sasvim novu vrstu medija, koja bi se još bolje nadopunjavala ili konkurirala tradicionalnima. Web 2.0 servisi, blog mreža, RSS, taging, tek je početak jedne evolucije medija. U što, teško je reći, jer bi bilo pretenciozno već na ovom stupnju razvoja zvati ih mediji 2.0. Ono što je pak sigurno je da se kreću prema jednom većem nivou kvalitete od kojih će na kraju najviše imati korisnici, bez obzira na to odluče li biti aktivni i sudjelovati u stvaranju sadržaja ili pasivni, samo uživajući u prednostima koje Web 2.0 donosi u svijet medija.

IZDVOJENO:

Neovisnost o oglašivačima


Kada se priča o razlikama bloga i tradicionalnih medija, često se spominje da su tradicionalni mediji pristrani. Zamjera im se činjenica da informacije prezentiraju uz "lažnu objektivnost", uvijek umotane u celofan, često se potenciraju krive stvari da bi skrenuli pozornost sa onih bitnih, ili da bi u potpunosti sakrili bitne. Jedna od najvećih zamjerki je i činjenica da su klasični novinari su sputani "višim" interesima, poput onoga da novinar neće često pisati negativan tekst o kompaniji koja se oglašava u njegovom mediju. Nije mudro gristi ruku koja te hrani. Web 2.0 u potpunosti rješava taj problem, jer fantastični oglašivački sustavi, kao Google AdSense u potpunosti uklanjaju ovisnost o oglašivaču. Naime, oglasi se generiraju ovisno o sadržaju stranice, što je pozitivno i za vlasnika i korisnika stranice, jer prvom omogućava nekakvu zaradu ali i dodatnu posjećenost, dok korisnicima daje sigurnost da će oglasi koje nađu na stranici biti vezani uz temu radi koje ju posjećuju.

IZDVOJENO:

Glas čitatelja

U pripremi ove teme broja postavili smo anketu na stranicama pc chip portala i pitali vas kome najviše vjerujete u praćenju informacija o temama vas zanimaju:
Dnevnim novinama – 7,6 posto
Tjednicima – 3,9 posto
Televiziji – 22,3 posto
Blogovima – 10 posto
Niti jednom mediju – 56,2 posto
10 Jun 2006 by DeeJay
0 comments

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\