ZAMP: Pohlepa zamjenila zdrav razum
Sreća i veselje u našoj redakciji, ispunio nam se san - od sada ćemo i mi, ali i vi, vlastitim radom financirati domaće glazbenike kroz famoznu naknadu za privatno kopiranje. Niz problema, nedorečenosti i nepravičnosti karakteriziraju ovu odredbu, pa donosimo pregled samo nekih od njih

Piše: Dražen Jurman
Objavljeno u pcchip 141

Napomena prije čitanja: Osim ove nove gluposti u režiji ZAMP-a, možete se prisjetiti i njihovih ideja od prije godinu dana, u obliku intervjua sa pravnim savjetnikom ZAMP-a te pročitati moje komentare na njihove "argumente".

U noći u kojoj se nebo spustilo na zemlju, nakon sati i sati vožnje po nevremenu po pustopoljini, Mujo i Fata konačno ugledaše hotel. Sretni što su ga našli, uđu i pitaju recepcionara koliko košta noćenje? 40 eura, odgovori on. Mujo i Fata uzmu sobu i kako su ušli, tako su zaspali. Ujutro čim su se probudili izađu iz sobe, s namjerom da nastave put, ali se Mujo nemalo iznenadio kad mu je recepcionar isporučio račun na 200 eura. Kako 200, jučer ste rekli 40, kaže Mujo. Da, noćenje je 40, ali je bazen dodatnih 60, satelitska televizija 50 i mini bar 50, kaže recepcionar. Ali nisam koristio ni bazen, ni televiziju ni minibar, kaže Mujo. Eh, ali ste mogli, recepcionar će. Shvati Mujo da se nema smisla natezi s njim, iskešira 200 eura, odmjeri ga ispod oka i plasira šaku u glavu. U šoku i krvi, recepcionar zavapi - Ali zašto!? Zato što si spavao s Fatom! Nisam! Eh, ali si mogao!!!
Ovaj vic je nekom smiješan, nekome možda nije, ali ono kako glazbena industrija i njeni "zaštitnici", a odnedavno među njima i naš ZAMP, interpretiraju to "mogli ste", svatko zdravog razuma smatrati će tragičnim! Naime, od 01. 01. tekuće godine na svaki prazan medij, MP3 player, računalo i niz uređaje koje ćete kupiti platit ćete takozvanu naknadu za privatno kopiranje, samo zato što ih MOŽETE koristiti za kopiranje zaštićenog sadržaja. Nema nikakve veze hoćete li to zaista raditi, automatski ste krivi i naknadu ćete platiti! Zvuči vam besmisleno, nepravedno, bez logike, glupo?
Sve to i je, ali nema veze – radujte se dragi čitatelji, jer od 01. 01. postajete spasitelji domaće estrade i naših jadnih i siromašnih zvijezda i zvjezdica. Svakom kupnjom notebooka za vaš novi posao, svakim mobitelom koji kupite kao poklon vašoj boljoj polovici ili običnim CD-om na koji ćete spržiti slike s Nove godine spašavate gubitke propale američke turneje, financirate balone u želudcu, ukratko plaćate namet glazbenicima i "glazbenicima" koje ne slušate niti želite slušati.
No, prije svega moramo razjasniti jednu stvar. Ova naknada, suprotno mišljenju mnogih, NE legalizira piratstvo. Ona vam samo daje pravo da originalni CD koji ste kupili presnimite na prazan CD ili prebacite u MP3 format. Ukratko, radi se o dvostrukom plaćanju originalno kupljene glazbe, jer prebacivanjem u MP3 format glazbe sa originalnog CD-a kojeg ste kupili naše jadne glazbenike bacate na prosjački štap.

Prije godinu dana …
A sve je počelo prije godinu dana, kada je u prosincu sramežljivo izašla vijest da je ZAMP ili Zaštita autorskih muzičkih prava, stručna služba HDS-a ili Hrvatskog društva skladatelja, predstavila Cjenik naknada za privatno kopiranje koji je, najblaže rečeno, šokirao javnost. Ne znamo što je bilo gore, ideja da se naplaćuje 1,26 kn naknade za CD, 2,35 kuna za prazan DVD, 120 kuna za memorijsku karticu i 200 kuna za uređaje sa integriranih 4 do 6 GB memorije ili činjenica da je to ZAMP zvao pravičnom naknadom!?
Shvativši da bi prihvaćanje takvog cjenika uništilo domaće informatičko tržište i put Hrvatske prema društvu znanja, Hrvatska gospodarska komora, obveznici plaćanja – proizvođači i uvoznici te ZAMP pristupili su pregovorima o određivanju visine naknada i opsega medija i uređaja na koji će se naknada plaćati.
Nakon 14 mjeseci napornih pregovora, daleko od očiju i ušiju javnosti, donesen je Sporazum o osnovnim načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje. Iz ove kobasice od naziva krije se dogovor o naknadama koje su daleko manje i kulturnije od prvotnog pohlepnog prijedloga ZAMP-a.
Osim samih manjih naknada, sporazum sadrži još nekoliko olakotnih rješenja. Jedno od njih odnosi se na postepeno povećanja naknada tijekom višemjesečnog razdoblja do 2010. godine. Tako će npr. naknada za CD-e u ovoj godini iznositi 8 lipa, a uz postepene poraste narasti će do 64 lipe do kraja 2009. godine. Naknada za prazan DVD je 12 lipa u ovoj godini, odnosno 96 lipa do kraja 2009. godine. Iznos naknade za sve memorijske kartice kapaciteta do 5 GB je 6 kuna u ovoj godini, odnosno 32 kune do kraja 2009. godine.
Naravno, i ovdje postoji problem, s obzirom na to da je lako za očekivati da će do 2009. godine prazan DVD koštati vjerojatno manje od 96 lipa, pa bi naknada iznosila preko 100 posto. Da se takve stvari ne događaju, potpisnici sporazuma, HGK i HDS ZAMP i dalje će zajednički surađivati u procesu postupnog uvođenja naknada na hrvatskom tržištu i to putem Radne grupe sastavljene od predstavnika obveznika plaćanja i predstavnika Udruga nositelja prava. Ova Radna grupa redovito će pratiti i analizirati tržište te će u slučaju svakog ozbiljnijeg poremećaja razmatrati odgodu primjene naknade ili primjenu nove naknade za određeni proizvod.

Sprdačina sa korisnicima
Na samom potpisivanju Sporazuma bilo je svečano. Taj je dan ocijenjen kao veliki dan za autorska prava u Hrvatskoj, bez obzira na to što je značio sprdačinu sa svim poštenim korisnicima informatičke tehnologije. Prilikom potpisivanja sporazuma i u danima nakon toga javnosti nije kvalitetno objašnjeno zašto se uvodi naknada, već smo čuli samo floskule i brojke o kojima se može diskutirati. Pa idemo redom. Za početak, ZAMP-u je drago da je utvrđen cjenik koji i prema mišljenju same struke neće znatnije opteretiti tržište, a osam lipa za jedan prazan CD nije puno. Istina, naknade se bitno manje od prvotnog Cjenika kojeg su kasnije preimenovali u Prijedlog cjenika i osam lipa možda nije puno, ali zašto bi itko morao dati i jednu jedinu lipu za nešto što ne čini!? A da ne govorimo da će sada niz osoba koji ne koriste informatičku opremu za snimanje zaštićenih sadržaja financirati glazbenu industriju. ZAMP je to pokušao objasniti kao sustav solidarnosti s ljudima koji, po njihovom mišljenju, zbog te tehnologije gube velike novce. Pitamo se samo zašto se meki od pjevača onda ne solidariziraju sa svim ljudima dobrog ukusa pa prestanu pjevati?

Niz nepravičnosti
Da malo ocrtamo do kuda ide nepravičnost harača za privatno kopiranje, evo samo nekoliko primjera (samu činjenicu da je nepravičan za sve one koji kopiraju vlastite i legalne sadržaje ne treba previše naglašavati). Prije tri godine Hrvatski savez slijepih krenuo je u izradu internetskog portala za slijepe osobe pod nazivom IPSIS ili Internetska pomoć slijepom internetskom surferu. U sklopu tog projekta razvijao se i GLS-a - Govornog Linuxa za slijepe, sustava alata i aplikacija baziranih na Linuxu, koji omogućava jednostavno korištenje računala slijepim osobama. Ovaj sustav je sposoban tekst iz tekstualnog dokumenta ili web stranice analizirati, poslati ga sintetizatoru govora koji onda preko zvučnika reproducira pročitani tekst. Međutim, da bi slijepe osobe to mogle koristiti treba im računalo i prazan DVD na koji mogu spržiti GLS sustav. I za to će ZAMP-u platiti 6 kuna i 12 lipa. Jeli to puno? Možda nije. Jeli potrebno i pravično? Sigurni nije! Jeli sramotno? Definitivno!
To je samo jedan primjer, bizarnosti se nastavljaju. Ako se tako određena glazbena skupina želi samostalno probiti i odluči raditi po Creative Commons licencom, koja dozvoljava kopiranje, svakim kupljenim CD-om na koji želite snimiti tu legalnu glazbu plaćate i dinarske urlatore i slične.

Argumente, molim!
Sličan problem imaju i novinari i fotografi, za koje je logično pretpostaviti da će računala i memorijske kartice koristiti za stvaranje vlastitog intelektualnog vlasništva – tekstova i fotografija. Inače, jedna od najvećih zamjerki samim naknadama je upravo činjenica da se naplaćuju i za memorijske kartice, koje se još uvijek najviše koriste u fotoaparatima. Međutim, ZAMP tvrdi da se sve više koriste i za snimanje zaštićenog sadržaja na MP3 playerima u mobitelima. Pa ako je tako, zašto se plaća namet na mobitele i na kartice? Nikakve argumente niti za to nismo čuli. A što tek reći za naknade za USB stickove? Voljeli bi čuti i argument zašto se na te uređaje naplaćuje naknada.
Argumente za naknadu glazbenicima mogle bi tražiti i informatičke tvrtke i same gube od piratstva. Uzmimo primjer Microsofta, tvrtke koja u svijetu softvera od piratstva gubi najviše novca i koja se aktivno bori protiv njega. E pa recimo da, na primjer, Microsoft odluči kupiti hrpu računala da testira novu Vistu, te hrpu medija da pohrani rezultate svog istraživanja. Tom kupnjom Microsoft plaća glazbenicima! Vrhunac gluposti - gube od pirata sami a još moraju onda kompenzirati glazbenicima! Ali nema veze, bitno da će netko dobiti naknadu za svoj Piko sendvič.

Proizvođači softvera i fotografi
Kad smo kod proizvođača softvera, zanimljivost. Premda i oni gube velike količine novca zbog piratstva, dozvoljavaju korisnicima da besplatno naprave backup kopiju originalnog softvera. No, to je vjerojatno zato jer su pametniji - za programirati softver ipak treba znanje i inteligencija, a za pjevušenje narodnjaka baš i ne. Kako se u javnosti, s pravom, postavlja pitanje hoće li sada i proizvođači softvera tražiti naknadu, odgovor smo potražili kod Mladena Vukmira, glasnogovornika BSA, Business Software Alliancea. Odgovor je bio više nego zanimljiv. Premda BSA, kao uostalom i svi mi, u potpunosti podržava autorsko pravne naknade, smatraju da u uvjetima digitalizirane ekonomije postoje bolji načini od paušalnog plaćanja po mediju ili uređaju. BSA smatra da to nije idealno sa stajališta transparentnosti, kako one prikupljanja tako i raspodjele. Kada se naknada prikuplja, ne može se znati tko u kojoj mjeri sudjeluje u privatnom kopiranju zaštićenog sadržaja i kojeg uopće sadržaja. Ne postoji način da se utvrdi koliko se puta kopira album pjevača A ili B. Također smatraju i da nedostaje transparentnosti u raspodjeli. Stoga BSA na nivou Europe predlaže alternativu kroz određene DRM sustave i tehnologije. Budućnost raspodjele je u direktnom prikupljanju, a to će omogućiti računalna tehnologija, pa u tom smislu BSA predlaže da se paušalno skupljanje smanjuje kako se povećava uvođenje DRM tehnologija i mogućnost direktnog prikupljanja. Ono što posebno brine BSA i što je na žalost neizbježno, je činjenica da uvođenje ovih naknada može dovesti do povećanog softver piratstva, jer će ljudi misliti da plaćajući medij mogu kopirati i softver, što ne mogu. Za komentar ZAMP-ovih nameta na optičke medije, memorijske kartice i ostalo pitali smo i tajnika Zagrebačkog foto-kino saveza, Jadranka Baturića. Njegova je prva riječ bila, "Katastrofa!" Kako Baturić kaže, ZAMP-ov namet je u stvari porez na obrazovanje i umjetnost, jer umjesto da se umjetnost i obrazovanje potiču, od njih se novci ovakvim nametima još i uzimaju da bi se dali tko zna kome. Kazao je i da će Zagrebački foto-kino savez uputiti protestno pismo na sve adrese koje mogu, od Vlade nadalje.

Svi smo pirati
Primjere možemo nabrajati do sutra i nalaziti nepravičnosti ovog sustava, ali lakše nas je sve proglasiti piratima, zar ne? A kad smo kod piratstva, ZAMP upozorava da istraživanja govore da se na 60% medija kopira zaštićeni sadržaja. Međutim, radi se o istraživanjima koja se provedena 2002. godine! Od tada do danas stvari su se prilično promijenile - ponuđeni su servisi za legalni download glazbe, zatvoreni su mnogi p2p i torrent servisi, Creative Commons licence omogućavaju download legalnog sadržaja, svake se godine objavljuju podaci da raste download legalnog sadržaja, a u krajnjoj liniji je i svijest korisnika o autorskim pravima puno veća. Prema tome, ovi su podaci u najmanju ruku diskutabilni!
Kad smo kod piratstva, dodajmo i još jednu bizarnost. Naime, gledajući televizijske izvještaje o potpisivanju sporazuma, niste mogli ne zamijetiti izjavu Arsena Dedića o tome kako je manija prženja prevršila svaku mjeru. Arsen Dedić legenda je naše glazbe i nekako nam se ne čini da bi njegova publika piratizirala njegovu glazbu, jer svaki ljubitelj glazbe će takav CD htjeti imati u originalu. To su nam potvrdili i njegovi fanovi koje smo kontaktirali prilikom pisanja ovog teksta, a koji su nam otkrili i tamnu stranu priče – Arsenov zadnji album Na zlu putu je zaštićen i ne može se kopirati! Dakle, plaćamo naknadu za privatno kopiranje koje ne možemo napraviti!

Tko je ovdje lud?
OK onda, ako je to tako, onda je red da zaštićeni originalni CD-i pojeftine, što smo sugerirali i ZAMP-u. "HDS ZAMP, kao služba koja se bavi zaštitom prava autora glazbenih djela ne može kvalitetno odgovoriti na ovo pitanje - to bi mogli diskografi odnosno njihova krovna udruga", rekli su nam u ZAMP-u, što je potpuno razumljivo. Međutim, njihov komentar baš i nije. "Kao upućeni u zbivanja u glazbenom svijetu, možemo reći da ne vjerujemo da će CD-i pojeftiniti jer je hrvatska diskografija zadnjih 5 godina doživjela potpuni slom. Naime, radi se o padu prodaje od 50%. Do 2000. godine nikada nije bilo pada prodaje već je svake godine bilježen lagan porast. No istovremeno se u tih 5 godina prodaja praznih nosača zvuka popela na 20 milijuna primjeraka godišnje. Također i vijesti iz svijeta govore o tome da uslijed brzog razvoja tehnologija zapravo ne postoji zaštita koja potpuno onemogućava kopiranje ili prebacivanje u MP3 format".
Legitimno pitanje – jeli hrvatska diskografija doživjela slom u zadnjih pet godina radi piratstva ili činjenice da se godišnje izda možda pet kvalitetnih albuma i pet tisuća albuma šunda i smeća? Ili propada li možda industrija zbog preskupih CD-a?
I još jedno pitanje – zašto plaćamo naknadu za privatno kopiranje kad ne možemo kopirati tu glazbu? ZAMP je djelomično u pravu, teško će se naći zaštita koja potpuno onemogućava kopiranje ili prebacivanje u MP3 format, jer vjerujemo da bi uz dobru volju i dovoljno vremena naš Barney razbio svaku zaštitu, ali koliko je korisnika koji o tome nemaju pojma, a naknadu plaćaju?

Koliko im plaćamo
A kad smo kod samog broja prodanih medija i plaćanja naknade, pozabavimo se malo podacima o tome koliko će korisnici informatičke tehnologije zapravo platiti domaćim glazbenicima. ZAMP je objavio da očekuje tri do četiri milijuna kuna od naknade. Međutim, mi smo se sami bacili na računanje i podaci su potpuno drukčiji. Naime, prema našem izračunu koji se temelji na prosječnom broju prodanih medija (cca 25 milijuna, što je objavio i ZAMP), računala (cca 250 tisuća prema procjeni IDC-a), mobitela (cca 400 tisuća, prema procjenama iz istraživanja magazina Moj Moby), MP3 playera i memorijskih kartica godišnje (cca 50 tisuća od svakih, prema slobodnim procjenama), ZAMP bi tijekom ove godine mogao skupiti 12 milijuna kuna! Od toga 60 posto ili 7,2 milijuna ide domaćim glazbenicima. Da se taj novac uloži na korisne stvari, poput omogućavanja legalnog downloada strane i domaće glazbe preko raznih servisa, prije svega iTunesa, možda bi tu naknadu mogli nekako opravdati, ali ZAMP-u to očigledno nije u interesu. Prema njihovim riječima, oni već jesu kontaktirali Apple, ali navodno oni nemaju interesa – preskupo im je lokalizirati stranicu na hrvatski i srediti sve autorsko pravne detalje u Hrvatskoj. Upravo bi im tu ZAMP mogao pomoći, jer oni u krajnjoj liniji rade u interesu glazbenika. Ili bi to barem trebali. Nama se iskreno to ne čini, jer uvođenjem naknade za privatno kopiranje i odnosu prema javnosti kakav trenutno imaju, samo će natjerati ljude da još manje cijene autorska prava. Jer kako očekivati od javnosti da se poštuju autorska prava kad se ne poštuju njihova prava?

Vrhunska besmislica
Javnosti naime uopće nije objašnjeno što je to privatno kopiranje i zašto se prikuplja namet na njega. To nije, kako neki misle, Hrvatski izum, već se radi o odredbama koje ima većina europskih i svjetskih zemalja. No, samo zato ako je neko zakonsko rješenje već 30-ak godina prisutno u tolikom broju zemalja ne znači da je dobro. Štoviše, po nama se radi o jednoj od najvećih pravnih besmislica proteklog stoljeća! Naime, naknada za privatno kopiranje ili blank tape levy predviđa da se svakom kupnjom praznog medija ili uređaja plaća određena naknada, kako ZAMP to zove, ili porez, namet, harač … upišite sami izraz, kako to zovu svi ostali. A cijela besmislica ove odredbe leži u tome da se taj harač naplaćuje samo zato jer se na medij može snimiti zaštićeni sadržaj. Što ćete zaista snimati na njega, nije važno. Samom kupnjom ste potencijalni kriminalac, pa vas je zakon velikodušno toga oslobodio. Naravno, ta sloboda ima svoju cijenu!
Ima toga i još. Taj se sustav privatnog kopiranja zapravo smatra ograničenjem autorskog prava, pa se valjda time korisnicima informatičkih tehnologija čini usluga?! Naime, autorsko pravo smatra se isključivim pravom pa autor "sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti", kaže naš Zakon o autorskim pravima i dodaje da to isključivo pravo obuhvaća, među ostalim i pravo reproduciranja (pravo umnožavanja). Takva nam se zakonska rješenja, kao i famozni harač, u ovom digitalnom i komercijalnom svijetu čine arhaični i promašeni. Više su način da glazbena industrija, ali i zakonodavci, sakriju vlastitu nesposobnost u prepoznavanju potencijala digitalnih tehnologija i reguliranju istih.

Pravna osnova ZAMP-a

Jedno od pitanja koje se postavlja kod ovog harača, kao i vruća tema diskusija na domaćim news grupama i forumima je kako ZAMP zapravo ima pravo naplaćivati bilo kakvu zaštitu autorskim prava. Kako bi vam što preciznije to objasnili, uz konzultiranje Zakona o autorskom pravom dodatno smo objašnjenje potražili u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, kod zamjenice ravnatelja zavoda Romane Matanovac. Stvaranje udruge koja će se baviti zaštitom autorskih prava definirano je Zakonom o autorskim i srodnim pravima, koji to pravo nije dao ZAMP-u, već je predviđeno da Državni zavod za intelektualno vlasništvo da odobrenje onoj udruzi za kolektivno ostvarivanje autorskih prava koja ima najveći broj punomoći domaćih autora i recipročnih ugovora s udrugama za kolektivnu zaštitu autorskim prava iz inozemstva. Taj uvjet ostvario je upravo ZAMP. Ukoliko se stvari promjene, pa veći broj autora otkaže ZAMP-u i osnuju ili se pridruže drugoj udruzi i skupi dovoljan broj punomoći, ZAMP-u to odobrenje može biti i oduzeto. Zanimljivo, to se jednom skoro i dogodilo, a stvar su inicirali neki od autora nezadovoljni načinom na koji ZAMP posluje.

A tko njih kontrolira?
Procjene koje smo napravili govore da će ZAMP samo ove godine od naknade prikupiti 12 milijuna kuna. Pogledate li Godišnji izvještaj za 2005 godinu na ZAMP-ovim stranicama, naći ćete podataka da je te godine prikupljeno više od 70 milijuna kuna! To je veliki novac, pa se postavlja pitanje tko kontrolira ZAMP. Kako nam je rekla Romana Matanovac, ZAMP, kao i svaka druga pravna ili fizička osoba na području Republike Hrvatske podliježe svim pravnim pravilima Republike Hrvatske. Kontrola nad poslovanjem ZAMP-a, uključujući i financijsku, je dvostruka. Prvi nivo kontrole su sami autori, koji paze kako njihovi zaštitnici rade, a jednom godišnje nad ZAMP-om, kao drugi nivo kontrole, Državni zavod za intelektualno vlasništvo provodi inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada udruge. Osim toga, ZAMP je dužan i jednom godišnje izdati i posebno revizijsko izvješće. Prema Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, poslovanje ZAMP-a je potpuno u redu.
Međutim, s obzirom na to da ćemo sada mi biti ti koji će financirati glazbenike, i javnost bi trebala znati gdje odlazi njihov novac!
I dok cijene medija i opreme polako rastu, ZAMP zadovoljno trlja ruke, korisnici pripremaju peticije i bunt. To, kao niti ovaj tekst, neće ništa promijeniti. Naknade će ostati, a drugi će naš novac zarađivati. Stoga, ako se ikada nađete u situaciji da donosite odluke o nekim haračima, sjetite se ovog slučaja.
Sad, kad ste pročitali tekst, bacite pogled na prvu stranicu i broj našeg žiro računa i uplatite nam dva eura. Zašto? Zato što se kopirali naš autorski tekst. Niste? Eh, ali ste mogli!


IZDVOJENO:
pc chip i autorska prava

Na početku ove teme želimo odmah i nedvosmisleno naglasiti da pc chip kao magazin i novinari koji rade u njemu u potpunosti podržavaju autorska prava i pravo autora da dobije naknadu za SVOJ rad. Međutim, koliko kog podržavamo autorska prava, protivimo se naknadi za privatno kopiranje, jer time autori dobivaju naknadu za TUĐI rad! Odredba da se naplaćuje paušalna naknada na medije i računalnu opremu pretpostavlja da su svi kupci istih vlastitim radom financiraju glazbenike i "glazbenike". Takva odredba protivna je logici, pravičnosti i zdravoj pameti!

IZDVOJENO
Creative Commons

Zahvaljujući Multimedijalnom institutu i Hrvatska je relativno rano u odnosu na ostatak svijeta, dobila mogućnost licenciranja autorskih djela pod Creative Commonsom (www.creativecommons.org). Sam Creative Commons, navodi se na službenim stranicama, je obuhvatno rješenje za licenciranje autorskih djela kao javno dostupnih i otvorenih sadržaja, koji autorima daje prilikom licenciranja više slobode, kroze nekoliko modela licenciranja. Možda najzanimljiviji oblik licence jest onaj koji omogućava da se autorsko dijelo kopira, distribuira, objavljuje, izvodi odnosno da se "remixira". Baš zbog toga, Internet je pun servisa i lokacija na kojima se nalazi gomila besplatnih stvari, poput glazbe ili filmova, koje slobodno možete downloadirati i koristiti, ali ćete, želite li snimiti to na CD, morati platiti naknadu ZAMP-U!? Nama trenutno takvo najzanimljivije mjesto jest web 2.0 servis Jamendo, koji se nalazi na adresi www.jamendo.com, a koji "čuva" preko 2000 glazbenih albuma. Svi su albumi licencirani nekom od Creative Commons licenci, a pronalazak omiljenog, sigurno nije čas posla – na Jamendu možete provesti sate i sate preslušavajući glazbu; sve zajedno odlično je posloženo i nudi  doista višesatnu zabavu. Tu je također i OpSound (www.opsound.org) na kojem glazbu možete kao i na Jamendu pretraživati po tagovima, te naš Egoboobits (www.egoboobits.net) gdje se smjestio veći broj domaćih Creative Commons izvođača. Od onih glazbenih, svakako treba izdvojiti i ccmixter.org, čiji tagline kaže Download, Sample, Cut-up, Share, pa se tako, dakako, nude CC samplovi odnosno remiksevi. No možda najsveobuhvatnija lokacija jest Archive.org, gdje se nalazi i tekstovi, glazba, filmovi. Na primjer, film Divan život odnedavno je slobodan za download, Noć živih mrtvaca već je dugo tamo jedan od najgledanijih, a nađe se često i novijih uradaka. Creative commons radove možete pretraživati na adresi http://search.creativecommons.org/, a svakako valja spomenuti i kako je kao  priznanje iznimno živoj CC zajednici i pokretu za slobodnu kulturu u Hrvatskoj, CC Hrvatskoj dodijeljena organizacija globalnog summita zajednica za informacijska javna dobra - iCommons Summita. Summit će se održati 15.-17. srpnja 2007. u Dubrovniku.

hrdigg|prijavi
14 Mar 2007 by DeeJay
1 comments

by Zna se - nije sanader i co. @ 18 Mar 2007 09:55 pm
Reci im sine..reci!!!!!
Banda lopovska

- - prevedi mi ono na engleski a ovi clanak ide sad na site...

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\