Matične stanice: Budućnost medicine
Matične stanice, terapeutsko kloniranje, regeneratvina medicina samo su neki od pojmova o kojima o se u medijima u zadnje vrijeme puno priča, ali malo toga kaže. Kako se radi o stvarima koje potencijalno mogu izlječiti milijune ljudi i niz bolesti, slijedi kratki prikaz ove zanimljive teme

Piše: Dražen Jurman
Objavljeno u pc chip 141.

Već je poznato da je nama Hrvatima potreban neki događaj koji će se urrezati u pamćenje da bi se trgli oko nekih stvari. Na žalost, zadnji takav bio je onaj najtragičniji, smrt naše kolegice Ane Rukavine. Međutim, taj je događaj inicirao i nešto dobro, koliko god to paradoksalno zvuči. Hrvatska je javnost, naime, senzibilizirana oko pitanja registra donora koštane srži, a sve se češće priča i o promjeni sramotne prakse da se prilikom poroda ne može sačuvati krvi iz pupkovine, odnosno matične stranice iz te krvi. Međutim, koliko god su svi složni o potrebi osnivanja registra donora, priča o matičnim stanicama izaziva kontraverze, prije svega jer javnosti još uvijek nije objašnjenjo sve što matične stanice znače za medicinu. Osim toga, s matičnim stanicama se odmah izjednačava i pojam istraživanja na embrionalnim matičnim stanicama, usko s tim vezano je i terapeutsko kloniranje, što odmah mnoge diže na noge i pokreće lavinu kritika. Naravno, svako ima pravo na svoje mišljenje i svačije poštujemo, ali nam se čini da bi ljudi trebali imali i potpunu sliku stavri da mišljenje formiraju. Upravo je to namjera ovog teksta - upoznati vas sa magičnim svijetom matičnih stanica, njihovom primjenom u sadašnjosti i potencijalnom primjenom u budućnosti na jedan objektivan način, bez utjecaja dnevnopolitičkih stavova političara i stoljetnih stavova Crkve. Isto tako, objasnit ćemo i famoznu razliku pojmova terapeutsko i reproduktivno kloniranje, s obzirom na to da je i taj dio široj javnosti prilično nejasan. Žalosna je činjenica i da su sve nabrojane stvari poptpuna nepoznanica i našim zakonodavcima, koji bi se pothitno trebali pokrenuti i donjeti zakone te predvidijeti financijska sredstva za osnivanje registra donora koštane srži i banke matičnih stanica, jer za relativno malu svotu novca mogu se spasiti ljudski životi!

Stanice koje život znače
Matične stanice ili stem cells mnogi zovu stanicama koje život znače. Naime, upravo se ove stanice diferenciranjem razvijaju u sve stanične vrste u tijelu, njih preko 200. Matične stanice mogu obnoviti stanice bilo koje vrste tkiva, ali i izliječiti oboljele organe a u budućnosti će otvoriti potpuno nove vrste takozvane regenerativne medicine. Naime, kako se matične stanice mogu razvijati u bilo koji tip ili razvojni stadij stanica te organe, u budućnosti će vjerojatno biti moguće "uzgajati" pojedinačne organe za točno određenog primatelja. Možda ne zvuči najbolje, ali zamislite situaciju u kojoj bolesnom pacijentu treba hitna transplatacija srca. Treba naći donora, koji mora biti kompatibilan i treba paziti da organizam prihvati to novo srce. Puno stvari može poći po krivu. Međutim, ako se iz matičnih stanica "uzgoji" srce baš za tog primatelja, onda je stvar puno lakša i jednostavnija. No, za to su potrebne matične stanice osobe, koje se mogu dobiti na dva načina. Jedan je uzimanjem krvi iz pupkovine pri porodu, a drugi je uzgajanjem vlastitih matičnih stanica kroz terapeutsko kloniranje. Pogađate, upravo je tu najveći problem, jer ljudi koji nisu upoznati sa cijelom pričom pri spomenu terapeutskog kloniranja najčešće percipiraju da se osoba klonira, onda se ne svijet donese duplikat osobe iz kojeg se onda uzima potreban organ. To je, jasno, potpuno krivo. Proces je daleko drugačiji, a detaljnije ćemo ga opisati malo dalje u tekstu. Naime, radi se o nečemu što nas tek čeka u budućnosti, a kako matične stranice u medicinskim terapijama imaju veliku važnost i danas, prije svega kod liječenja leukemije i sličnih teških bolesti, posvetimo se prvo tome.

Lijenost ili nesposobnost?
Tek je akcija Želim život probudila svijest ljudi o životu osoba s leukemijom. U Hrvatskoj svake godine od leukemije oboli oko petsto osoba, od kojih je desetak posto djece. Ta su djeca na neki način u prednosti, koliko god to glupo zvuči, jednostavno zato jer je stopa djece koja prežive i koliko toliko normalno s leukemijom žive oko 70 posto oboljelih. Kod odraslih je ta brojka osjetno niža i iznosi oko 50-ak posto. Ne zaboravite da se iza ovih hladnih statističkih brojki kriju ljudi i djeca koji svakodnevno prolaze bolne terapije, moraju boraviti u potpuno sterilnim uvjetima, mogu vidjeti samo jednu osobu iz obitelji dnevno i to na kratko vrijeme, piju i stotinjak tableta dnevno, žive mjesecima sa iglama i cjevčicama u koži i tijelu i tako dalje. Ovo je samo mali dio onoga što te osobe moraju svakodnevno prolaziti. No, da imamo malo sposobnije ljude na ključnim mjestima i da se netko napokon krene baviti reformom zdravstva na kvalitetan način, a ne stihijski i površno, tim bi ljudima život mogao biti barem malo lakši! Za to je potrebno samo malo providnosti i usudit ćemo se reći sposobnosti vladajućih da propišu odredbe za registar koštane srži i banku matičnih stanica. Naime, kad bi Hrvatska imala banku matičnih stanica iz pupkovine, leukemija i mnoge druge bolesti liječile bi se puno lakše. Ono što je najgore od svega je činjenica da domaći stručnjaci još od početka ovog stoljeća, u vrijeme kada je Britanija počela istraživanja na matičnim stanicama, tvrde da Hrvatska ima ne samo sve preduvjete za vlastitu banku matičnih stanica, već i za istraživanje na njima. Na žalost, niti pohranjivanje nije zakonom regulirano, a osobe koje to žele napraviti na teži način saznaju kako izgleda borba s birokracijom u Hrvata. U medijima je relativno slabo popraćen nedavni slučaj žene koja je rodila u Sloveniji samo zato jer je htjela pohraniti krv iz pupkovine svog djeteta, što u Hrvatskoj nije mogla. Lijenost ili nesposobnost naših, dobro je pitanje, ali boli priča iz jednog tjednika da su joj se Slovenci smijali jer to nije mogla napraviti u Hrvatskoj.

Važnost banke matičnih stanica
Slovenci su se možda smijali, mi možemo plakati, pogotovo kad se uzme u obzir komentar koji je tada dalo resorno ministarstvo. Ono je naime pribjeglo onoj poznatoj Hrvatskoj poslovici – kad ne znaš što radiš, izradi strategiju!
U čemu je onda važnost banke matičnih stanica i registra koštane srži i koja je zapravo razlika među ovim pojmovima. Banka matičnih stanica sadrži krv iz pupkovine koja je izvađena od bebe pri porodu i čuva se za slučaj da će toj bebi jednom u budućnosti trebati. Takve su banke često privatne i roditelji plaćaju čuvanje tih stanica. Oboli li slučajno ta beba jednom od leukemije, ima vlastite matične stanice s kojima se može liječiti. Kako je leukemija bolest krvi, prvo treba uništiti bolesne krvne stanice i to se radi kemoterapijom. Nakon toga se matične stanice ubrizgavaju kroz transfuziju krvi i potiču rast i razvoj zdravih krvnih stanica. Ako ne postoje matične stanice iz pupkovine ili embrionalne matične stanice, oboljela osoba može proći proces autotransplantacije, odnosno primiti vlastite matične stanice iz koštane srži. Rizik tog postupka je u činjenici da i te stanice mogu biti zaražene. Stoga se može raditi i transplantacija koštane srži. A da bi se našao srodni donor, ta koštana srž mora biti tipizirana i stoga nam treba registar davatelja koštane srži, što nemamo i što upravo Zaklada Ana Rukavina pokušava napraviti. Treba napomenuti da transplantacija koštane srži ne znači sigurno poboljšanje zdravlja pacijenta, jer se može dogoditi i da tijelo tu srž odbacuje, pa dolazi do niza komplikacija. Međutim, kada oboljela osoba primi vlastite matične stanice, šanse za preživljavanje i oporavak rastu barem za 30 posto, što je brojka koju se ne smije zanemariti.

Bezbolno, a višestruko korisno
U idealnim slučajevima transfuzija krvi iz vlastite pupkovine, bogata matičnim stanicama, može dovesti do potpunog izlječenja te skinuti leukemiju sa liste neizlječivih bolesti. Veliki korak naprijed u tom smijeru napravila je šestogodiša Amerikanka oboljela od leukemije kojoj je prije tri godine spašen život vlastitim matičnim stanicama. Djevojčica je bila prvo dijete u Americi oboljelo od leukemije koje je bilo svoj vlastiti davalac krvi iz pupkovine, a danas simptoma bolesti više nema i djevojčica je na odličnom putu ozdravljenja. Liječnici kažu da je povratak bolesti, kako sada stvari stoje, malo vjerojatan, čime se daje nada i ostalima oboljelim od ove bolesti.
Samo prikupljanje matičnih stanica iz pupkovine zapravo je vrlo jednostavno, za bebu potpuno neopasno, jer se ne uzima krv njoj, a sam postupak traje svega nekoliko minuta. Naime, nakon rezanja pupčane vrpce, umjesto da se ona odbaci, krv iz nje se sačuva bilo izvlačenjem špricom ili pohranjivanjem krvi u vrećicu. Tako sačuvana krv označava se posebnim kodom, a isti dobiva i beba, kako bi se uklonila mogućnost pogreške u identifikaciji krvi. Nakon prikupljanja, ta se krv zamrzava tekućim dušikom na temeperaturu od skoro minus 200 stupnjeva, pa se tako može čuvati godinama, a vrlo krtako vrijeme potrebno je da se odmrznu i budu spremne za korištenje. U svijetu ih čuvaju državne ili privatne banke, a da sve bude u redu sa njihovim čuvanjem brine se sustav od čak tri međusobno nezavisna računala na iza njihovo nadgledanje i isto toliko nezavisnih izvora energije.

Ja klon
Iz svega do sada napisanog može se učiniti da za odrasle osobe koje nisu u djetinstvu pohranile svoje matične stanice nema nade da budu uključeni u ovu modernu medicinu. Međutim, to baš i nije tako i time dolazimo do najvećeg prijepora vezanog uz matične stanice i njihovo istraživanje. Radi se o procesu teraputskog kloniranja, koje ne rezultira, kako neupućeni često krivo misle, rađanjem vašeg klona. Taj bi proces bio reproduktivno kloniranje, a terapijsko kloniranje konceptualno je potpuno različito od reproduktivnog. Premda je prvi korak isti, namjera i rezultat nisu. Naime, cilj kod terapeutskog kloniranja je dobivanje vlastitih embrionalnih matičnih stanica oboljele osobe, kako bi se mogle koristiti u liječenju ili pak u nekoj budućnosti i do stvaranja zamjenskih organa. Reproduktivno kloniranje ima za cilj stvoriti biološku kopiju samog sebe. Međutim, treba odmah reći da niti reproduktivno kloniranje ne znači da će klon biti identična replika osobe koju se klonira! Naime, formiranje, fizički i psihičko osobe, ovisi o nizu čimbenika, od same trudnoće do utjecaja okoline, što znači da klon na kraju neće biti identična replika.
Što se samog procesa terapeutskog kloniranja tiče, najpoznatija metoda je takozvani transfer of nucleus ili prenošenje nucleusa, jezgre, iz jedne stanice u drugu. Proces počinje tako što se iz neoplođene jajne stanice žene ukloni jezgra koja sadrži DNK. Od osobe čije matične stanice želimo, treba uzati odgovarajuću stanicu, na primjer stanicu kože, čija jezgra sadrži DNA sa svim genetskim informacijama o svom vlasniku.  Tu stanicu, odnosno njenu jezgru, treba unijeti u jajnu stanicu iz prvog koraka i posebnim postupkom inicirati sjedinjenje nove jezgre i citoplazme jajne stanice (obično strujom). Nakon sjedinjena, nastaje embrij, koji se počinje dijeliti. Nakon pet dana dijeljenja embrij oblikuje sferu zvanu blastocit. Pet do sedam dana nakon početka cijelog procesa, embrionalne matične stanice postaju vidljive. Znanstvenici ih tada izvlače iz stanice i pohranjuju u labalatorijskim uvjetima u posebne epruete, gdje se dijeljenje nastavlja. Tako razvijene matične stanice mogle bi služiti za transplantaciju, a znanstvenici se nadaju da bi mogli postići da se i u labalatorijskim uvijetima matične stanice razvijaju u bilo koju od 200 vrsta stanica i tjelesnih tkiva, kao što se to događa u procesu trudnoće. Kod reproduktivnog kloniranja bi se embrij implantirao u maternicu "majke", gdje bi se trebao razvijati kao i svaka druga beba. Kažemo trebao, jer je niz stvari koje mogu poći krivo. Kao što je vidljivo, velike su razlike između terapeutskog i reproduktivnog kloniranja, koliko god neki tvrdili da je to ista stvar!

Tko je u pravu?
Međutim, prilikom uzimanja matičnih stanica iz embrija, sam embrij je uništen i to je razlog brojnih napada na cijelu ovu metodu i rasprava o njenoj etičnosti i dopustivosti tog postupka. Protivnici ovog postupka, prije svih Crkva, kao glavni argument ističu potrebu zaštite ljudskog života od začeća do smrti i ovaj postupak smatraju ubojstvom. Papa Ivan Pavao II i njegov nasljednik bezuvjetno se i javno protive ovooj grani medicine, a slično "razmišlja" i Geoge Bush, koji je prije nekoliko godina donio kontroverzan zakon o ograničavanju istraživanja matičnih stanica, unatoč protivljenjima znanstvene javnosti i dijela pacijenata. S druge strane, zagovornici matičnih stanica, pa i terapeutskog kloniranja naglašavaju ogromne medicinske potencijale za milijune ljudi u svijetu koji su paralizirani, boluju od leukemije, raznih neuroloških bolesti, prije svih Parkinsona i Alzheimera), dijabetesa tipa 1, za one koji umiru ne dočekavši podudaran organ za presađivanje i tako dalje. Na argument da je embrij živo biće uzvraćaju vlastitim argumentom da da u fazi kada se matične stanice vade kod embrija još nije razvijena ni osnova embrionalnog središnjeg živčanog sustava, pa shodno tome ne smatraju embrio ljudskom jedinkom, nego nakupinom stanica.
Kritičari uzvraćaju novim argumentima o crnom tržištu embrija, medicini za bogate, tvornicama klonova, katastrofičnim scenarijima iz SF filmova i tako dalje. Međutim, pobornici regenerativne medicine inzistiraju da se to može spriječiti, čvrstom zakonskom regulativom, kontolom labalatorija i instituta, strogo propisanim procedurama, nadzorom i kontrolama te strogim kaznama. Tko je u pravu, ostavljamo vama da procjenite. Mi smatramo da se globalno u interesu medicine i razvoja društva treba postaviti zakonski okvir koji će dozvoliti istraživanja na matičnim stanicama, dok se na nivou Hrvatske zakonodavac mora čim prije pokrenuti i definirati pravilnike i financijska sredstava za uspostavu registra donora koštane srži i banke matičnim stanica. Svaki dan odugovlačenja može značiti još jedan život. Ne zaboravite, u mjesec dana, dakle u vrijeme između dva izdanja pc chipa, u Hrvatskoj od leukemije umre između pet i deset osoba!

IZDVOJENO:
Da mi je biti miš
Jednu od ključnih uloga u širenju svijesti o potencijalima matičnih stanica imaju pacijenati, bilo preko svojih udruga, bilo pojedinačnim naporima koji ne mogu proći nazapaženo u javnosti. U hrvatskoj je to napravila Ana Rukavina, dok je tu ulogu u Americi imao Supermen. Naime, poznati glumac Christopher Reeve, uz čije su se nezaboravne filmove o Supermenu u 80-im godinama dočekivale Nova godine, ostao je nakon pada s konja paraliziran od vrata naniže. O težini ozljeda govori i činjenica da je i disao pomoću aparata. Deset godina života nakon pada Supermen je uložio u kampanju promicanja istraživanja matičnih stanica i metoda koje bi mu mogle vratiti normalan život. Jedna od njegovih poznatih rečenica izgovorena u javnim nastupima je i "Oh, to be a mice" ili Eh, da mi je biti miš, a izgovorio ju je prilikom nastupa u kojem je komentirao izvještaje da su miševi kojima je eksperimentalno presiječena leđna moždina prohodali nakon terapije matičnim stanicama.

IZDVOJENO:
Matične stanice nađene u plodnoj vodi
Američki znanstvenici otkrili su matične stanice u plodnoj vodi, koja štiti plod u materici, vijest je koja je početkom godine razveselila znanstvenike. I takve bi stanice bi mogle pomoći u liječenju moždanih oštećenja i bolesti kostiju, a znanstvenici su već od njih napravili stanice mišića, kostiju, krvnih žila, živaca i jetre. Međutim, još uvijek nije utvrđeno mogu li se iz takvih matičnih stanica diferencirati svi oblici stanica. Prve su prognoze optimistične, ali je potrebno još mnogo godina istraživanja prije nego što se matične stanice u plodnoj vodi mogu koristiti za liječenje raznih bolesti.

hrdigg|prijavi
28 Mar 2007 by DeeJay
6 comments

by Tomislav @ 30 Mar 2007 09:54 am
Odličan tekst! Baš sam gledao na TV prije dva dana da je ta banka matičnih stanica otvorena, sad konačno točno znam koja joj je svrha. I ostali su članci odlični, moje pohvale!

by ivana @ 23 May 2007 11:01 am
odličan i poučan tekst. zanima me kome se u hrvatskoj može obratiti vezano za liječenje matičnim stanicama u svijetu gdje je to dozvoljeno.

by ljubica @ 17 Dec 2007 02:48 pm
zovem se Ljubica,imam 24god,prije godinu dana sam stradala u prometnoj nesreci,od tada sam u kolicima,citala sam o lijecenju m.stanicama kod paraplegije,i da ima lijepih rezultata,voljela bih se i sama tome podvrgnuti,ali ne znam kome i kamo se obratiti,clanak je odlican

by Tatjana @ 04 Jan 2008 01:53 pm
Članak je odličan, konačno sam dobila sve informacije koje su me zanimale. Dali su se u međuvremenu promjenile stvari u RH? Da li ću ja kao jedna trudnica moći pohraniti matične stanice iz pupkovine kod nas pa makar u državnu banku za opće dobro?? Hvala!

by Emma @ 26 Feb 2008 09:04 pm
kada je umro Christopher Reeve (Superman)? wassat

by Ivana @ 13 Apr 2008 10:28 pm
Ja sam studentica studija sestrinstva i pišem diplomsku radnju sa temom o donaciji matičnih stanica pa me zanima gdje bih mogla dobiti ili skinuti sliku aparata za uzimanje uzoraka jer ga već duže vrijeme tražim ali bezuspješno.Hvala!!!!!!!1

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\