Strategija informatizacije Hrvatske: 7 dugih godina ...
Prošlo je sedam, gotovo i osam godina otkako je inicijativnom predsjednika Mesića donesena Strategija informatizacije Hrvatske. Analizirali smo što je predlagao taj, za to vrijeme napredan dokument, te što je do sada napravljeno u ispunjavanju te strategije. Rezultati su, nažalost, očekivano tragični.

Strategija informatizacije Hrvatske. Zvuči kao neki novi dokument. A zapravo nije. Riječ je o sedam, skoro i osam godina staroj inicijativi i dokumentu kojeg je 2000. godine dao izraditi predsjednik Mesić i od kojeg se puno očekivalo. Dokument je još uvijek dostupan na Internetu, pa smo ga odlučili ponovo obradili, kako bi sa sedam godina udaljenosti vidjeli što je dokument predlagao, što je od toga napravljeno i što nije, na čemu se radi ili se nije radilo i može li se nešto (i što) iz tog dokumenta upotrijebiti i danas da na unaprjeđenju informatizacije Hrvatske. Treba odmah napomenuti da je ova Strategija trebala biti ishodište zakonodavcu, dakle Vladama, da pokrenu Hrvatsku prema informatizaciji.

Napredan dokument za to vrijeme
Strategija informatizacije Hrvatske donesena ja 2000. godine i za to je vrijeme bila napredan dokument, s obzirom na stanje tržišta elektroničkih komunikacija. Samu ideju za donošenje iste dobio je predsjednik Mesić na početku svog mandata, s obzirom na to da su, kako je i sam rekao, glavna politička pitanja tijekom predizborne kampanje na izborima za Sabor  i predsjednika početkom 2000. godine bila  pitanja predsjedničkih ovlasti i položaja predsjednika, izolacija Hrvatske i gospodarska depresija, te socijalna kriza. Međutim, već je tada primijećeno da je jedan od ključnih problema Hrvatske, a koji nije bio istaknut u predizbornoj kampanji, tehnološko i informatičko zaostajanje te nedovoljno uključivanje u suvremene procese razvoja tehnologije. Hrvatska je već i u to vrijeme počela zaostajati za svijetom u informatizaciji  društva, premda smo u to vrijeme bili jedna od vodećih zemalja u regiji, ali i šire, što se same infrastrukture tiče.
Strategija informatizacije Hrvatske iz 2000. godine je i dan danas dokument koji može biti, a za neke njegove dijelove ćemo se usuditi reći i mora biti sastavni dio razmišljanja o informatizaciji Hrvatske. Jer, mnoge stvari koje je dokument predviđao prije sedam godina dan danas nisu ostvarene ili su se tek počele ostvarivati, a jedino područje iz dokumenta u kojem smo postigli neki značajniji napredak je informatizacija školstva, premda se i tu stvari, kako možete pročitati u okviru uz tekst, još daju popraviti.

Radikalne promjene
Jedna od prvih stvari koja upada u oči kod ove strategije je činjenica da je " koncipirana na temelju reinženjerskog pristupa", odnosno ne zagovara male pomake nego drastične zaokrete i radikalne promjene. To je izuzetno pohvalan pristup i kao takav bi nam dobro došao i danas. Naime, unatoč velikim pomacima naprijed u postizanju strateškog cilja pretvaranja Hrvatske u informacijsko društvo znanja, jako je malo grupnih koraka naprijed, većinom se sve svodi na male korake, koji su, premda u dobrom smjeru, još uvijek nedovoljni da Hrvatska napravi ozbiljniji iskorak naprijed.
Strategija je zamišljena i kao sastavni dio cjelokupne strategije Republike Hrvatske, a ujedno je polazna osnova za izradu podstrategija - informatizacije gospodarstva, državne uprave, zdravstva, znanosti i obrazovanja, itd. Usporedimo li tu rečenicu s današnjim stanjem, opet nismo vidjeli puno pomaka, s obzirom na to da je broadband strategija donesena tek prošle godine, dok se na strategiji e-poslovanja tek radi. Premda smo zapravo protivnici Strategija, jer često ostaju mrtvo slovo na papiru, one su ipak potrebne kao ishodišna točka (pokušaja) pokretanja stvari.  
Od još nekih specifičnosti tog dokumenta izdvajamo i prijedlog da se imenuje ministar za strateški razvoj i informatizaciju, što bi i dana danas bila odlična ideja, jer je cjelokupna informatizacija pala na leđa nekolicine ljudi u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka te na Središnji državni ured za e-Hrvatsku. Upravo je nevjerojatan entuzijazam i rad spomenutih zaslužan za dosadašnji napredak, ali ostaje dojam da bi, djelovanjem u sklopu organiziranog i samostalnog ministarstva, rezultati bili bolji.  

Ciljevi strategije
Zanimljivo je pogledati i ciljeve koje je postavila Strategija te jesu li i u kojoj mjeri ispunjeni. Nećemo spomenuti sve, već samo one najvažnije. Onaj koji nam se čini najvažniji predviđa da se razvojem i primjenom informacijske tehnologije ostvari veća učinkovitost hrvatskoga gospodarstva, potakne poduzetništvo te otvaraju nova radna mjesta. To je cilj koji treba vrijediti i danas i koji nije ispunjen. Naime, već smo previše puta pisali o tome kakva je uloga informacijsko-komunikacijskih tehnologija u razvoju gospodarstva jedne države te koliko Hrvatska zaostaje u tome, pa se nećemo zadržavati na toj točki, već ćemo samo ponoviti da bez ICT-ija nema konkurentnog gospodarstva, a bez toga, koliko god to grozno zvuči, Hrvatska nema budućnost.
Još su dva bita cilja koja je postavila Strategija, a koji nisu ostvareni. Naime, predviđa se da se putem informacijskog društva u Hrvatskoj podigne kvaliteta života i rada u svim područjima društvenoga života, od kulture i zdravstva do zaštite okoliša te da se priključkom na Internet svakog građanina, dom, ured, školu i jedinicu uprave uvede u digitalno doba. Prisjećamo da je Strategija donesena prije sedam godina, kada se još u potpunosti nije moglo predvidjeti koliko moderne IC tehnologije mogu promijeniti način na koji živimo i radimo, ali žalosno je da danas, kada je to sasvim jasno, još uvijek dobrano kaskamo za ostatkom Europe. Ipak, treba notirati i neke napravljene stvari, kao što je poboljšanje kvalitete obrazovanja, radi se i na informatizaciji zdravstva koja bi trebala donijeti pozitivne promjene, škole, fakulteti i dobar broj ustanova su spojeni na Internet, ali broadband je još uvijek za većinu nedostupan ili skup, premda su stvoreni uvjeti za novi pad cijena i konkretnije promjene postojećih tarifnih paketa.

21 godina ničega
Čitajući strategiju, uočili smo još jedan zanimljiv podatak. Naime, još je 1986. godine od Vlade usvojen dokument "Pravci razvoja informacijske djelatnosti u Hrvatskoj do 2000.", ali on, pogađate, nije realiziran. Od tada do 2000. nije donesen nikakav strateški dokument, niti usvojen ikakav propis koji bi normativno uredio ovo područje. Ništa se puno nije promijenilo od tada, premda su donesene nacionalna broadband strategija i prateći akcijski plan, ali nekih konkretnih pomaka koje bi vidio prosječan rezidencijalni korisnik i nije bilo.
Ti su podaci tragični, posebice ako se u obzir uzme činjenica da je Hrvatska u informacijskom smislu bila jedna od pionira u regiji, imali smo široku primjenu informacijske tehnologije, značajan srednjoeuropski informacijski sajam (a gdje je Info danas?), razvijenu telekomunikacijsku infrastrukturu te kvalitetan školski sustav i značajni ugled struke u domaćoj i međunarodnoj javnosti. Takve strateške prednosti smo jednostavno morali iskoristiti, ali ICT nije dnevnopolitičko pitanje na kome se dobivaju izbori ili nešto što je do unazad godinu ili dvije dana bilo zanimljivo široj javnosti, pa nikog od političara nije previše bilo briga. Tako danas imamo situaciju prosvjetljenja, pa se u zadnje vrijeme sve više priča kako Hrvatska mora slijediti primjer Estonije, koja je od post komunističkih zemalja napravila najviše po pitanju utjecaja informacijsko-komunikacijskih tehnologija na život i rad. S jedne je strane to u redu, jer učimo od boljih, ali žalosno je i neoprostivo da smo mi ti koji moramo učiti od drugih, a imali smo sve preduvjete da bude obrnuto.

Vatrogasci
Većina problema u informatizaciji Hrvatske koji su detektirani u sedam godina staroj strategiji bila je aktualna do nedavno, dok su neki još uvijek prisutno. Jedan od njih je vatrogasni pristup, kojeg karakterizira povremeno bavljenje nekim detaljima, a ne bavljenje unaprjeđenjem cjelokupnog tržišta. Danas je taj problem manje izražen, jer se ipak poduzimaju više obuhvatne mjere nego ranije, ali ponavljamo - još uvijek ne dovoljno da bi naš put u bolje sutra bio dovoljno brz da uhvatimo korak sa nizom zemalja koje su ispred nas. U tom se pogledu mogu analizirati svi događaji na domaćem tržištu elektroničkih komunikacija u zadnjih godinu ili dvije dana.
Pogledamo li probleme koji stoje na putu bržeg razvoja informatizacije, a koji su naznačeni u strategiji, vidljivo je da većina istih postoji i danas! Strategija je nabrojila deset problema, od kojih je još uvijek danas prisutno 75 posto! Jedini problem koji je u potpunosti riješen je informacijska zaostalost obrazovnog sustava, te djelomično izostanak poduzetničkog duha, dinamizma i spremnosti na rizik, kultura cinizma, negativizma, zavisti i otpora promjenama te nedovoljno obrazovano stanovništvo za korištenje Interneta.
Ostali problemi su i dan danas u potpunosti prisutni! NA primjer, hipernormativizam i birokratizacija cjelokupnog života i rada i danas je veliki problem našeg društva, nedovoljnu obrazovanost poslovnog i političkog rukovodstva u shvaćanju i upravljanju promjenama koje donosi informacijsko društvo ističu svi ekonomski stručnjaci, sporost pri uvođenju pravne države i njene informacijske infrastrukture ne treba komentirati, jednako kao i sporu primjena Interneta u upravi i javnim službama.
Dva najizraženija problema onda vrište i danas - nerazvijenost elektroničkog poslovanja (unatoč dobrim pomacima, e-poslovanje u Hrvatskoj nije još na razini da bude svakodnevno korišteno, posebno u B2C ili business to consumer dijelu), dok problem skupog, nepouzdanog i sporog (mi bi još dodali i nedovoljno dostupnog) pristupa Internetu komentiramo u gotovo svakom broju, pa ćemo ga ovdje preskočiti, uz ponovnu napomenu da je tragično kako se neke stvari ne mijenjaju u čak sedam godina.

Zadaci onda i sada
A da je tvrdnja s kraja posljednje rečenice zaista točna pokazuju i zadaci koje je Strategija informatizacije postavila 2000. godine, a isti se mogu postaviti i danas. Prvi koje je postavljen onda vrijedi i danas - "Što prije ostvariti jeftini Internet za svakoga", a usko vezano za to je i cilj osiguranja Internet usluge i podrške za osobe s posebnim potrebama, što smo također kao magazin tupili nebrojeno puta. Izraditi sustav mjera liberalizacije, deregulacije i ukidanja monopola u informacijskom sektoru također je važan cilj, posebice za tržište širokopojasnog Interneta. Takav sustav formalno postoji, ali problemi u praksi ga čine mrtvim slovom na papiru.
Posebno su zanimljivi i ciljevi koji se tiču e-poslovanja, a kažu da treba "najžurnije ostvariti pretpostavke i infrastrukturu elektroničkog poslovanja", ali i "osigurati brzi, nebirokratski, lako dostupni i jeftini poduzetnički kapital za pokretanje poslovanja putem Interneta". I to su ciljevi koje si vladajući mogu/moraju postaviti i danas, s obzirom na to da su mali projekti poslovanja preko Interneta u Europi pokazali da se uz mali početni kapital može napraviti dobar posao.
Nabrojeni ciljevi nam se čine najvažniji od njih 14, a opet je informatizacija školstva onaj koji je dobrim dijelom ispunjen, a trenutno se radi na informatizaciji zdravstva te uprave, što su također ciljevi ove Strategije.

Kako ostvariti strategiju onda, …
Kao način ostvarenja Strategije postavljeno je šest segmenata djelovanja, od kojih, pogađate, većina može dobro poslužiti i danas. Svaki od njih je dodatno razrađen sa stajališta skupa mjera, preporuka, radnji i ideja koje bi trebalo realizirati radi postizanja strateških ciljeva.
Ponovo ističemo mjeru koja bi nam i danas dobro došla, a odnosi se na imenovanje člana Vlade zaduženog za informatizaciju društva (ministar za strateški razvoj i informatizaciju) koji će koordinirati aktivnosti vezane uz strategiju razvoja i informatizaciju u svim resorima. Jer, koliko god pomoćnici u danas resornom ministarstvu, popularno zvanom Ministarstvo neba i zemlje, radili dobar posao, ipak su samo kotačić megalomanskog ministarstva, koje je kao takvo po prirodi nefleksibilno i neučinkovito. Također dobro zvuči i ideja osnivanja Vladinog stručnog savjeta za strateški razvoj i informatizaciju, sastavljenog od najboljih domaćih i stranih konzultanata.
Od ostalih dobrih, a neostvarenih ideja izdvajano provođenje deregulacije i demonopolizaciju telekomunikacija, ali i ukidanje plaćanja koncesije tvrtkama koje pružaju usluge pristupa Internetu.
Niz je mjera kojima se želi postići informatizacija države i javnih djelatnosti, koje također mogu biti primjenjive danas, dok su neke i djelomično ostvarene, poput stavljanja zemljišnih knjiga na Internet. Naravno, strategija sadrži i neke mjere koje su odavno morale biti uvedene za smanjivanje birokracije, poput omogućavanja elektroničkog podnošenja zahtjeva od strane građana, što će pokrenuti elektroničko poslovanje države i građana, a frustracije čekanja u redu prestat će biti sinonim za našu upravu.

… a kako danas?
Osigurati fiskalno rasterećenje informacijski intenzivnih djelatnosti (IID) ukidanjem PDV-a na njihove proizvode i usluge, prepoloviti porez na dobit u IID u odnosu na druge djelatnosti, a sve namete na plaće kadra s visokom stručnom spremom u IID (porezi i doprinosi) smanjiti za 25%, ukinuti carine na uvoz svih vrsta informacijske opreme, osloboditi plaćanja poreza i drugih obaveza trgovačka društva i poduzetnike koji se bave proizvodnjom znanja, softvera ili pružanjem Internet usluga do postizanja profitabilnosti, normativno urediti i poticati zapošljavanje i rad na Internetu (rad kod kuće), odnosno odobriti povlastice za nabavu nužne informacijske opreme svima koji žele raditi kod kuće (novi uslužni zanati), davati porezne olakšice ili koncesije za ulaganja u gradnju proizvodnih pogona visoke tehnologije ili IT infrastrukture u nerazvijenim krajevima zemlje (uključujući i otoke) samo su neke od mjera koje predviđa strategija, a koje nisu ostvarene.
Pomalo je frustrirajući osjećaj čitanja o dokumentu koji je star sedam godina, a koji je, da su se pratile njegove smjernice, mogao Hrvatsku odvesti prema društvu i gospodarstvu znanja odavno. Ovako ćemo o tome slušati i dalje, vjerojatno puno više u predizborno vrijeme, dok ćemo u stvarnosti i dalje živjeti u gospodarstvu koje je sve samo ne konkurentno.
Postavlja se pitanje što napraviti danas sa sedam godina starim dokumentom? S obzirom na to da je riječ o dokumentu čiji dijelovi su još uvijek aktualni i čija glavna teza o radikalnoj promjeni je trenutno jedina koja može popraviti stanje u kome se Hrvatska nalazi, nije loša ideja iskoristiti sve iz dokumenta što se iskoristiti da. S druge strane, treba čim prije formalni strateški cilj postizanja društva znanja maksimalno početi provoditi u praksi. A način ponašanja države prema nastavnicima, trenutna penetracija širokopojasnog Interneta, razina propagiranja i korištenja elektroničkog poslovanja i virtualnih tržišta, liberalizacija telekom tržišta i još niz danas aktualnih tema su način kako se to NE radi!

IZDVOJENO:
Informatizacija gospodarstva
Veliki dio Strategije informatizaije iz 2000. godine bavi se informatizacijom gospodarstva i poticanjem elektroničkog poslovanja, također postavljajući niz konkretnih prijedloga kako potaknuti konkurentnost gospodarstva. Prije svega, traži se usmjeravanje strukturnih promjena u hrvatskom gospodarstvu prema relativnom jačanju informacijskog sektora, osiguranje promidžbe žurnog uvođenja elektroničkog poslovanja i novih poslovnih tehnologija u gospodarstvo, ali i osiguranje državnih poticaja trgovačkim društvima za prilagodbu poslovne tehnologije svijetu Interneta. Napominje se i da je potrebno koordinirano mijenjati dosadašnji način razmišljanja te ukazivati na potrebu i prednosti korištenja e-poslovanja. Ministarstva Vlade RH, Hrvatska gospodarska komora, sve javne, znanstvene i obrazovne ustave trebaju promicati i same primjenjivati e-poslovanje.

IZDVOJENO:
Informatizacija školstva
U nizu elemenata ove strategije koje smo analizirali, samo za informatizaciju školstva možemo reći da je ispunila ciljeve strategije, premda u pc chipu i dalje mislimo da se može napraviti više, prije svega kroz popuste pri korištenju broadbanda za učenike i studente.
Žalosno je u cijeloj priči da je dostiguti stupanj informatizacije školstva dostignut kroz inicijativu pojedinaca iz resornog Ministarstva, Središnjeg ureda za e-Hrvatsku i Carneta, a ne nekom sveobuhvatnom akcijom države. Ali to je već poznata priča u Hrvatskoj
31 Jan 2008 by DeeJay
0 comments

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\