MVNO – Virtualni operateri
U trenutku izlaska ovog broja Mobya, treći mobilni operater u Hrvatskoj, Tele2 puni dva mjeseca rada na našem tržištu. Korisnici su zadovoljni, dolaskom konkurencije pokrenula se tržišna utakmica, a cijene su napokon počele padati. Dobri rezultati tržišne utakmice aktualizirali su pitanje četvrtog operatera u Hrvatskoj, pa se ponovo priča o dolasku novo operatera. Očekivano, reći će mnogi, pogotovo jer je natječaj za četvrtog operatera već bio raspisan ljetos, kada je jedini kandidat AdriaCella ostao bez koncesije zbog nedovoljno dobre ponude. Međutim, ovaj put natječaja možda neće ni biti, jer bi četvrti operater u Hrvatskoj poslovao kao takozvani virtualni operater.

Što je virtualni operater?
Virtualni operateri, MVNO (Mobile Virtual Network Operator) su mobilni operateri koji ne koriste vlastiti radiofrekvencijski spektar i nemaju izgrađenu vlastitu infrastrukturu, već ju iznajmljuju od "pravih" operatera, te na taj način nude svoje usluge. Korisnici virtualnih operatera to ne primjećuju, jer ja mobitelima imaju logo virtualnog operatera i plaćaju njegove cijene. Stvari funkcioniraju kao sa nacionalnim roamingom Tele2. Dio korisnika trećeg operatera svoje pozive, na području na kome Šveđani još nemaju izgrađenu vlastitu infrastrukturu, obavljaju preko VIPnetove mreže, da toga vjerojatno nisu ni svjesni.
Mišljenja o virtualnim operaterima još uvijek su podijeljena, premda je njihov broj sve veći. Njihova glavna prednost je minimalno ulaganje, upravo zbog činjenice da ne grade vlastitu infrastrukturu, pa su u mogućnosti brzo pokrenuti mrežu i ponuditi korisnicima niže cijene. Time se potiče konkurencija, pa korisnici profitiraju. Međutim, svaka prednost virtualnih operatera ujedno je i mana. Nedostatak vlastite infrastrukture često dovodi do toga da nude samo osnovne usluge, koje su i teritorijalno ograničene, pa nema roaminga u inozemstvu, niti korisnici mogu primati pozive i poruke iz inozemstva. Ni sniženje cijena nije spektakularno, jer je virtualni operater zapravo reseller, koji kupuje minute po veleprodajnoj cijeni od vlasnika infrastrukture, pa ih onda prodaje korisnicima po maloprodajnoj cijeni. To obično znači niže cijene u prosjeku do 10 posto, što nije puno, ali svako sniženje dobro dođe. Isto tako, virtualni operater nije u poziciji nuditi korisnicima posebne ponude i pogodnosti, poput povoljnijih razgovora sa određenom osobom. S druge strane, cijene su im obično single price model, dakle ista cijena za sve tipove razgovora, prema svim mrežama i u svim terminima.

Tipovi poslovanja
S obzirom na sve navedene prednosti i nedostatke virtualnih operatera, s vremenom su se iskristalizirala dva osnovna tipa na koji posluju. Jedan je upravo ovaj opisan, kupnja minuta po veleprodajnoj cijeni od "pravih" operatera te njihovo daljnje prodavanje klijentima po cijenama koje su niže od konkurencije. U tom se slučaju obično nude osnovne usluge, telefoniranje i SMS poruke, svim segmentima korisnika, obično na cijelom teritoriju države, premda postoje i slučajevi kada virtualni mobilni operateri usluge pružaju samo na jednom dijelu teritorija države u kojoj posluju, a kao primjer možemo navesti popularni Virgin Mobile, koji usluge nudi u Velikoj Britaniji, Australiji i odnedavno Kanadi. Takav se tip poslovanja virtualnih operatera često naziva discount ili konkurentsko poslovanje. Za razliku od njega, takozvani lifestyle virtualni operateri svoje usluge nude ciljanom tržištu ili segmentu korisnika, prvenstveno mladim korisnicima, studentima i učenicima, ali i starijim ljudima te onima koji mobitele ne koriste često. Često rade u partnerstvu sa operaterom od kojeg iznajmljuju infrastrukturu, koji im daje određene popuste ili pogodnosti, poput popusta na veleprodajnu cijenu ili popuste pri razgovorima između korisnika virtualnog i "pravog" operatera. Za uzvrat, virtualni operater pomaže svom partneru u implementiranju i testiranju novih usluga, istraživanjima u navikama korisnika i tako dalje. Primjeri takvih operatera su HelloMTV ili švedski Halebop.

Svjetla budućnost za MVNO
Naizgled, virtualni operateri donose korist svima. Oni sami imaju mala ulaganja uz brzi povrat sredstava i pristojnu zaradu, korisnici dobiju niže cijene, postojeći operateri zarađuju veleprodajnom cijenom minute razgovora, a koristi ima i država, jer dobije još jedan subjekt od koga može naplatiti porez, spremi nešto malo novca u rupu zvanu proračun od koncesijske naknade i postotka od godišnjeg profita operatera. Profitira i okoliš, jer se ne nagrđuje još jednom serijom antena baznih stanica. Unatoč tome, virtualni operateri nisu omiljeni kod dijela korisnika i operatera. Glavne argumente protiv njih nalaze u činjenicama da imaju nizak, gotovo nikakav doprinos gospodarstvu (mala ulaganja, mali broj zaposlenih, mala suradnja sa kooperantima, itd.) te da ne implementiraju nove tehnologije i usluge. Unatoč tome, budućnost je svjetla za virtualne operatere. Naime, analitička kuća IDC u svom nedavnom izvještaju predviđa da će se broj korisnika usluga virtualnih operatera u zapadnoj Europi u sljedeće četiri godine povećati za više od 300 posto, točnije od današnjih 13 milijuna na otprilike 47 milijuna. No, hoće li dio tih korisnika biti i u Hrvatskoj?

Predviđanja Mobya
Naše je mišljenje da hoće. Naime, s obzirom na stanje na našem tržištu, smatramo da će četvrti operater u Hrvatsku doći samo ako posluje kao virtualni, barem što se GSM koncesije tiče. Teško je očekivati da će se na ovakvom tržištu, na kome su godinama prisutna dva jaka operatera, uz nedavno komercijalno lansiranje trećeg, uvijek opasnog, kompetitivnog i progresivnog Tele2, netko usuditi ući kao "pravi" operater. To je preveliki i riskantan financijski ulog, bez obzira na to koliko je naše tržište primamljivo i specifično, a korisnici poznati kao ljubitelji pričanja i slanja SMS poruka. S druge strane, gradnja još jedne infrastrukture za mobilnu mrežu u cijeloj Hrvatskoj preveliki je zalogaj i za naš okoliš, jer ćemo uskoro imati samo antene razasute po cijeloj državi. Istina, stvar bi se mogla riješiti da se koristi postojeća infrastruktura, dakle da novi operater postavlja svoje antene na lokacijama na kojima postojeći operateri već imaju, ali se onda postavlja pitanje koliko je to novom operateru isplativo sa strane plaćanja najma i ostalih troškova. Sigurno je da bi u tom slučaju poslovanje kao virtualni operater bilo puno isplativije. Ne treba zaboraviti i na činjenicu da je cijena koncesija za "pravog" operatera nemalih 105 milijuna kuna, dok je naknada za virtualnog operatera samo 10 tisuća kuna.

Regulacija MVNO u Hrvatskoj
Još je jedna prednost koju bi novi operater, ako posluje kao virtualni, imao u Hrvatskoj. Naime, zakonska rješenja su liberalna i jednostavna, pa velikih prepreka za njih nema. S obzirom na to da za usluge virtualnih operatera nije potrebna upotreba radiofrekvencijskog spektra, svaka zainteresirana pravna osoba treba podnijeti regulatornom tijelu, Hrvatskoj agenciji za telekomunikacije, zahtjev za izdavanje dozvole, u skladu s člankom 25. Zakona o telekomunikacijama. Dozvola se izdaje u roku od 60 dana, a mora se temeljiti na načelima objektivnosti, nediskriminacije, transparentnosti i razmjernosti. Naknada za prvu godinu obavljanja usluga virtualnog operatera košta spomenutih 10 tisuća kuna, a za svaku iduću godinu 0,1 posto godišnjeg prihoda operatera.
S obzirom na takvu regulaciju za virtualne operatere, moguće je da Hrvatska ima više od jednog. No, teško je očekivati da će biti više od jednog ili možda dva virtualna operatera, jer će tržište uskoro postati zasićeno, a i pitanje je koliko bi postojeća infrastruktura, uključujući i onu koju će sagraditi Tele2, mogla podnijeti virtualnih operatera. Već se ovo ljeto, zbog navale turista u roamingu, često događalo da se gubio signal, mreže su bila zagušene, a SMS poruke putovale su i po dan ili dva.
S obzirom na sve navedeno, zaključak je da bi Hrvatska zaista mogla dobiti svog četvrtog mobilnog, ali i prvog (i vjerojatno jedinog) virtualnog operatera. Premda je teško očekivati da ni on uzeo veliki dio tržišta i/ili donio osjetnija sniženja cijena, tržišna utakmica bi ipak dobila svoje novo poluvrijeme, a profitirali bi svi, prvenstveno korisnici.
-------------------------------------------------------------

Tele2 kao MVNO
Tele2, treći mobilni operater u Hrvatskoj najpoznatiji je virtualni operater u Europi. Kao MVNO posluje u šest zemalja – Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj. Upravo zbog toga su neki bili skeptični kada su se Šveđani javili na natječaj u Hrvatskoj, pretpostavljajući da bi isti model poslovanja mogli primijeniti kod nas. No, kako nam je objasnio član uprave Tele2 AB, Johnny Svedberg, domaćin autoru ovog teksta prilikom posjete središtu ovog operatera prije godinu dana, Tele2 je vrlo specifičan u izboru tržišta na kojem nastupa kao virtualni operater. Tako posluju u zemljama u kojima je mobilna telefonija već izrazito razvijena i gdje posluje već nekoliko "pravih" operatera, pa ulaganja u vlastitu infrastrukturu, barem što se tiče GSM usluga, nema smisla. No, Tele2 također iznajmljuje vlastitu infrastrukturu drugim virtualnim operaterima. Tako imaju ugovor sa vodećim norveškim operaterom Telenorom, koji u Švedskoj radi kao virtualni operater upravo na infrastrukturi Tele2, dok je u Norveškoj situacija obrnuta.
--------------------------------------------------------------

Resorno ministarstvo o četvrtom operateru
Kakva su razmišljanja u Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka o virtualnom operateru i njegovom eventualnom ulasku na domaće tržište pitali smo, kao i obično, najaktivnijeg pomoćnika resornog ministra, Darka Dvornika.
" Naše je stajalište da bi bilo poželjno uvesti još jednog konkurenta na tržište pokretne telefonije, a kako se radi o četvrtom operatoru i već relativno zasićenom tržištu realno bi mogli očekivati virtualnog operatora. Takav operator bi relativno brzo mogao započeti sa radom a postigli bi se u tom slučaju veću konkurenciju i sve ono što ona donosi - niže cijene, bolju kvalitetu usluga, inovativnost itd. Za virtualnog operatora ne treba raspisivati natječaj jer on ne koncesionira radio frekvencijski spektar koji je ograničeno dobro, već koristi mrežu i frekvencije postojećih operatora."
Ipak, mnogi se još pitaju ima li uopće na našem tržištu mjesta za četvrtog operatera i što bi on mogao donijeti korisnicima i gospodarstvu, s obzirom na to kao virtualni neće imati velika ulaganja. Pomoćnik ministra Darko Dvornik tvrdi da će ipak donijeti koristi i građanima i gospodarstvu. "Učinak takvog operatora ne vidimo toliko u ulaganjima koliko o utjecaju na konkurentnost tržišta što je od presudne važnosti kako za gospodarstvo tako i za naše građane. Povećana konkurencija omogućiti će bolje tržišne performanse, ne samo telekomunikacijskog tržišta već i cjelokupnog gospodarstva. Naime, cijena telekomunikacijskih usluga direktno predstavlja trošak svakog poduzeća čime mu se smanjuje dobit odnosno mogućnost ulaganja u daljnji razvoj. S druge strane postoje indirektni učinci razvijenih i pristupačnih telekomunikacijskih usluga. Oni se posebno očituju kroz olakšavanje međunarodne trgovine i otvaranja gospodarstva što je strateški cilj naše države. Osim toga indirektni učinci se očituju kroz povećanje protoka informacija u gospodarstvu odnosno bolje funkcioniranje tržišnih mehanizama ponude i potražnje.", zaključuje Dvornik.
17 Dec 2005 by DeeJay
1 comments

by Armin @ 17 Feb 2006 10:12 am
Pozdrav, zanjima me ako imate nesta o Virtalnim Operaterima, i njhihovim uticajem na trziste mobilnih gsm mreza, radim za maturski a nemam mnogo materijala, pa ako je moguce da mi posaljete nesta ako imate ( MVNO )

Pozdrav, Armin

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\