Budućnost koja se nije dogodila
U zadnjih 50-ak godina mnogi futuristi, novinari i obični ljudi pokušavali su predvidjeti kako ćemo živjeti u budućnosti. Dok su neka predviđanja bila točna, više je onih koji su se pokazali promašajima. Donosimo prikaz nekih od njih.

Piše: Dražen Jurman

Objavljeno u pc chip 131, travanj 2006.


Budućnost je tema kojom se u pc chipu često bavimo. Kao i mnogi novinari i futuristi, danas i kroz povijest, pokušavamo predvidjeti kako će nove tehnologije utjecati na naš život i što nas u budućnosti čeka, koji su to izumi koji će život učiniti lakšim i ljepšim. Ovaj put ćemo stvari malo okrenuti, pogledati ćemo u prošlost da vidimo što su sve ljudi prije nas doživljavali kao tehnološka čuda koja ćemo mi danas koristiti. Povijest tehnologije puna je ideja, zanimljivih i ludih izuma te hrabrih i radikalnih predviđanja. Opisati samo najpoznatije znači izdati odličnu i debelu knjigu, pa ćemo se zadržati samo na malom dijelu ideja, tehnologija i izuma za koje su futuristi u prošlosti vidjeli kao normalan dio naših života danas. Neki od njih se nisu ostvarili, neki su neslavno propali i/ili ismijani, neki su završili u ropotarnici tehnološke povijesti dok su se neki ostvarili, ali bez učinka koji im se predviđao. S druge strane, neke od tih ideja i tehnologija koje su koje su po predviđanjima već trebale biti dio naših života danas su u fazi kada se tek počinju ostvarivati, sa upitnom budućnošću.

Komunicirajmo vizualno
Jedna od takvih tehnologija su i video pozivi. Širokopojasna telefonija i treća generacija mobilnih mreža, kod nas još nedostupne ili nedovoljno raširene usluge, polako stječu popularnost, premda mnogi još uvijek smatraju da ove usluge nikada neće zamijeniti klasično telefoniranje. Međutim, videotelefonija se pojavila još krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća i pokušavala se probiti u mainstream do početka devedesetih. Prvi uređaji bili su teški i komplicirani, ekran premali, a kvaliteta zvuka i slike mogli su se mjeriti samo sa redom negativnim dojmovima korisnika. To futurologe nije spriječilo da nastave maštati, pa su tvrdili da će to 2000. godine (koja se valjda zbog okrugle brojka uzimala kao godina u kojoj će se sve predviđane tehnologije normalno koristiti) biti ne primarni već i jedini način telekomuniciranja. Ta je teorija još više dobila na važnosti kada je nova serija videotelefona dobila veće ekrane i to još u boji, a kultni filmovi i SF serije, poput Odiseje u svemiru i Zvjezdanih staza bile su najbolji marketing za nju. Međutim, danas, dvadesetak godina kasnije, videotelefonija je još uvijek u povojima sa još uvijek nejasnom tržišnom perspektivom a čak joj i neki članovi redakcije pc chipa ne daju velike šanse da se u bliskoj budućnosti približi, a kamoli zamijeni, klasično telefoniranje.

Mobilna telefonija nema budućnosti!
Kad smo kod telekomunikacija, recimo da im u prošlosti nije bila predviđana neka svijetla budućnost, baš naprotiv. Tako su na primjer 1876. godine stručnjaci telegrafske kompanije Western Union "predvidjeli" da telefon nikada neće biti sredstvo komunikacije jer ima previše nedostataka. A i mobitel, odnosno mobilna telefonija je skoro neslavno završila prije nego je počela. Velika Britanija je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća objavila da će izdati četiri koncesije za mobilnu telefoniju, tadašnji britanski telepoint. Međutim, ovaj tip mobilne telefonije bio je osuđen na propast i prije nego se pojavio u javnosti, prvenstveno radi ograničenih mogućnosti, ili bolje rečeno nemogućnosti. Naime, vlasnici telepoint "mobitela" mogli su samo obavljati odlazne pozive, dok njih niste mogli zvati. Isto tako, te su pozive morali obavljati u vrlo uskom području oko bazne stanice, već stotinjak metara od nje poziv nije bilo moguće ostvariti. U dvije godine postojanja ove tehnologije jedva 800 osoba odlučilo je postati njenih korisnikom. Dijametralno suprotno malom broju korisnika bio je dubiozan gubitak konzorcija PhonePoint, koji je predvodio British Telecom, od, za to doba nevjerojatnih, 90 milijuna funti. Nakon propasti ove tvrtke, zaključeno je: Mobilna telefonija nema budućnosti, jednostavno ima previše nedostataka a nema vidljivu korist. Stvar su, srećom, u oba slučaja spasili Šveđani, Lars Magnus Ericsson svojim inovacija u području fiksne telefonije, a stotinjak godina kasnije tvrtka koju je osnovao i koja nosi ime po njemu bila je jedna od ključnih u patentiranju i populariziranju NMT mobilnog standarda, preteče današnjeg GSM-a.

Budućnost prijevoza … ili možda ne
U današnje vrijeme kada se svijet trese svakim novim poskupljenjem nafte, dodatno strahuju vozači, jer većina još uvijek vozi automobile pogonjene motorom s unutarnjim sagorijevanjem. U prošlosti je mašta radila, automobilskim rječnikom rečeno, sto na sat, pa se iskristaliziralo nekoliko koncepata koji su trebali zamijeniti taj motor ili čak automobile kakve znamo. Većina od njih završila je kao potpuni fijasko, dok su neke ideje tek nedavno ugledale svjetlo dana. Tako je na primjer njemačka kompanija NSU predstavila automobile sa, u automobilskoj industriji inventivnim, takozvanim rotracijskim Wankel motorom. Njegov izumitelj, Felix Wankel, izradio ga je 1957., a u sljedećih nekoliko godina, radeći u tvrtci NSU, predstavljeno je nekoliko automobila pokretanih tim motorom. Najpoznatiji je bio NSU RO 80, predstavljen u Frankfurtu 1967.godine, izuzetno napredan automobil za to doba. Međutim, cijena i prije svega (ne)pouzdanost rotacijskog motora (trajnost od 20-ak tisuća kilometara) rezultirale su propašću tvrtke. Uz RO 80 za titulu automobilskog promašaja stoljeća ravnopravno se bori i električno vozilo C5, koje je izumio Sir Clive Sinclair, poznat po izumu ZX Spectruma. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća svijetu je predstavio ono što je mislio da će biti budućnost prijevoza, a što su zlobnici nazvali "plastični tricikl s motorom vešmašine", a kome su jedina veza sa prijevoznim sredstvom bili kotači ili sličnost sa vespom.
Futuristi su pak predviđali da će godine (pogađate) 2000., klasične automobile zamijeniti leteći automobili. Ceste kakve poznamo će nestati, automobili će letjeti po zračnim cestama sličnim onoj iz filma Povratak u budućnost 2. Takvi će se automobili kretati minijaturnim verzijama avionskih motora, koji će uz to omogućiti da automobili uzlijeću vertikalno ili će ih pak u zrak dizati poseban motor koji će omogućiti levitaciju. Danas, šest godina nakon te famozne 2000., automobile još uvijek (na žalost) pokreće nafta. Istina, neki prototipovi automobila na vodik postoje, neke pak pokreće plin, a jedini pokušaj konstruiranja automobila koji leti još uvijek je Mollerov Skycar.

Come fly with me, let's fly away
Nakon godina istraživanja, brda potrošenog novca, nekoliko padova i lomova entuzijast Moller još uvijek pokušava usavršiti svoj Skycar za komercijalnu proizvodnju. Čak je uspio postići da automobil polijeće i slijeće vertikalno, ali komercijalna primjena još je daleko.
Isti top polijetanja i slijetanja mnogi su predviđali kao sigurnu budućnost avio industrije, ali pogađate – ništa od toga. Barem ne za putničke avione, jer postoji nekoliko vrsta vojnih zrakoplova sa ovom mogućnošću, od kojih je vjerojatno najpoznatiji britanski Harrier. Od ostalih predviđanja za avio industriju dominirale su ideje o brzim, supersoničnim zrakoplovima, modernim i poboljšanim verzijama Concordea, koji će vrijeme letova višestruko skratiti, jednako kao i potrošnju goriva. Konceptima poput Scramjeta predviđali su fantastičnu budućnost, ali se još uvijek nisu pomakli iz te konceptualne faze. Zanimljiva je bila vizija tvrtke Boeing i njihov projekt revolucionarnog putničkog zrakoplova Sonic Cruiser. Taj zrakoplov neobičnog dizajna bi trebao predstavljati budućnost putničkog zračnog prometa. S mogućnošću postizanja čak 20 posto veće brzine od današnjih zrakoplova, novi avion obećava smanjivanje trajanja putovanja i jednako smanjenje potrošnje goriva. Osim po tim performansama, revolucionaran je bio i sam dizajn, radikalan odmak od konvencionalnog izgleda kakav karakterizira zrakoplove više od 50 godina. Sonic Cruiser krasi izduženi trup, a odmah iza kokpita smještena su mala krilca koja služe za horizontalnu stabilizaciju, a umjesto krila tradicionalnog oblika ima delta krila koja čine veliki trokut kao kod Concordea. Dva mala vertikalna krilca izdižu se iznad motora koji su smješteni na samom kraju. Revolucionarni izgled rezultat je dizajna revolucionara, Burta Rutana, koji je dizajnirao i konstruirao SpaceShipOne, prvu privatnu orbitalnu letjelicu. Unatoč svim prednostima koje donosi ovaj dizajn i tehnologija iza njega, Sonic Cruiser još je uvijek koncept za koji je, pogađate, upitno hoće li ikada izaći iz te faze.
Međutim, revolucionarni avioni nisu jedino predviđanje ljudi iz prošlosti za ljudski let. Zanimljiva ideja takozvanog rocket belta, ruksaka sa mlaznicama koji omogućava čovjeku da leti poput Jamesa Bonda u Thunderballu palila je maštu izumitelja. A nekoliko prototipova je ne samo ugledalo svijet, već je i radilo. Zašto onda još ne letimo do posla na ovaj način? Ključni problem je gorivo, jer ovaj sustav još uvijek može ponijeti količinu goriva za samo 30-ak sekundi leta, a i sam sustav upravljanja je vrlo kompliciran i težak.

Besplatna energija za sve
Kada smo spomenuli gorivo, vratimo se nafti, kao još uvijek primarnom gorivu ali i sirovini koja neće trajati zauvijek. Osim cijene, glavni problem nafte je činjenica da je nema u neograničenim količinama i da ćemo svjetske zalihe istrošiti za manje od sto godina. Stoga nije čudo da se sve češće spominju alternativni izvori energije. U budućnost najviše gleda Švedska, koja do 2020. planira u potpunosti prestati koristiti naftu kao izvor energije. Cijelom svijetu se to skoro dogodilo početkom 1989. godine, kada su istraživači Pons i Fleischmann šokirali su znanstveni svijet tvrdnjom da su otkrili hladnu fuziju, izvor energije budućnosti. Radeći na eksperimentu s jednostavnom opremom, parom elektroda povezanih s baterijom, uronjenom u posudu s takozvanom teškom vodom, (tri atoma vodika na jedan kisika), otkrili su povišenu temperaturu koja su mogli objasniti jedino kao produkt nuklearnog procesa. Znanstvenici širom svijeta oduševljeno su pokušali ponoviti eksperiment, ali bez uspješno. Svaki sljedeći pokušaj završio je jednako i budućnost u kojoj bi energija ne samo bila dostupna svima već i besplatna nestala je zajedno sa znanstvenom karijerom Ponsa i Fleischmanna. Osim što su bili ismijani, njihova imena i danas služe kao sinonim za pojam samozvanog znanstvenika. Međutim, ideje o svijetu sa besplatnom i svima dostupnom energijom, u kojoj bi svaki stan imao svoj mali fuzijski reaktor, a okoliš bi bio pošteđen globalnoj zatopljenja i otrovnih plinova još uvijek se veliki broj ljudi sa sjetom sjeti ili o tome mašta.

Virtualna stvarnost
A mašta je prije dvadesetak do četrdesetak godina prije bila izuzetno bujna kada se predviđalo kako će obični ljudi živjeti u budućnosti, odnosno u 2000. godini. Dominirala je ideja digitalnog života, centar doma je veliki multifunkcionalni ekran koji je u isto vrijeme i TV ekran i monitor računala i videotelefona i mjesto na kojem osoba može dobiti sve informacije koje ga zanimaju. Manja računala, poput dlanovnika ili, još bolji opis, novina iz filma Minoroty Report služe upravo za to – čitanje novina i knjiga, ali i gledanje filmova i praćenje svih informacija koje vas zanimaju. Premda u to vrijeme Internet nije postojao, futurolozi su predviđali nešto slično, globalnu satelitsku mrežu izmjene informacija. Papirnati novac kakvog danas poznamo, kao i papir općenito, više ne bi postojao, plaćalo bi se elektroničkim novcem pomoću malog računala dimenzija i izgleda današnje kreditne kartice. Odmor i relaksacija, ali i učenje novih vještina događalo bi se u virtualnoj stvarnosti, računalno generiranom trodimenzionalnom svijetu kojeg pojedinac može percipirati i u njemu aktivno sudjelovati, ili u nekoj verziji holodeka. Svaki stan imati će digitalnu biblioteku sa svim knjigama, glazbom i filmovima koje želite, a klasične televizore zamijeniti će High-definition televizori (HDTV) oblika pravokutnika, sa fantastičnom slikom, koja više neće biti analogna već digitalna. Nove tehnologije prenositi će glas, video signal i podatke nevjerojatnim brzinama svuda po svijetu, koji će postati globalno selo. Ta će tehnologija, u kombinaciji sa virtualnom stvarnošću, promijeniti način na koji živimo, zabavljamo se ali i radimo. Filmove više nećemo samo gledati, već ćemo u njima i biti, zahvaljujući virtualnoj stvarnosti. Računalima ćemo upravljati glasom, a posao će se radikalno promijeniti, potreba za uskom specijalizacijama će nestati, svatko će moći raditi različite poslove, a najpopularnija titula biti će doktor multitaskinga. Upravljati ćemo glasom, a korisnička sučelja za sve uređaje biti će user friendly. Roboti će biti dio svake obitelji, neki ljudi će živjeti i raditi na mjesecu, a na odmore ćemo ići u orbitu ili na Mjesec.

Zašto se predviđanja nisu ostvarila
Već je iz samog čitanja jasno koliko se malo od svih predviđanja ostvarilo. Osim Interneta i HD TV-a, gotovo ništa. Razloga za to je puno. Onaj najvažniji leži u tome da se zemlje svijeta nisu jednako razvijale, kako tehnološki tako i duhovno i intelektualno. Prijetnje hladnog i nuklearnog rata većinu su inovacija proizvodili za vojnu upotrebu, a i danas se većina sredstava iz fondova za istraživanje i razvoj u SAD-u prebacuje za borbu protiv terorizma i "terorizma". S druge strane, neke su se tehnologije pokazale kao previše komplicirane da bi se dovele u stvarnost i da uz to budu cijenom dostupne većem broju ljudi, poput virtualne stvarnosti. Dobar dio razloga pak leži i u tome da su neke konvencionalne stvari ljudima još uvijek drage i da ih se ne žele odreći, poput papirnatog novca, knjiga, novina i slično. Još jedan od razloga je i krivi pristup u razvoju nekih tehnologija, kao što je robotika. Znanstvenici su izgubili godine pokušavajući napraviti robote koji bi razmišljali kao i ljudi, koristeći pritom grane znanosti kao što su kognitivna psihologija i kibernetika. Takav pristup pokazao se kao previše kompleksan. Roboti koje su i uspjeli napraviti jedva da su stajali na nogama, a kretanje im je bilo sporo i ograničeno. Tek kada su znanstvenici prestali sa pokušajima da roboti oponašaju čovjeka, nego jednostavnije oblike života, poput insekata, robotika je počela davati konkretnije rezultate.
Nabrojeno je samo mali dio tehnologija i predviđanja za koje su ljudi u prošlosti smatrali da će popraviti i poboljšati naš život ili da će danas biti normalan dio njega. Primjera je još jako puno, neki su bili zabavni, neki tragični, neki neostvarivi a neki jednostavno preglupi da bi ih se ozbiljnije uzimalo u obzir. Unatoč svim promašenim prognozama, futurolozi, novinari, inženjeri ali i sasvim obični ljudi još uvijek često maštaju i pokušavaju predvidjeti kako će nam život izgledati u budućnosti. To je i tema kojom ćemo se i na stranicama pc chipa još mnogo puta baviti.

IZDVOJENO:

Budućnost koče standardi


Neke od tehnologija koje su mogle/trebale biti dio naših života danas, a to nisu, to zahvaljuju prije svega ratu oko standarda. U tom ratu jedan od većih gubitnika bio je Sony. U vrijeme kada su se pojavili prvi video rekorderi, Soby je forsirao svoj Betamax format, koji je bio kvalitetniji od VHS-a, koga je predstavio i forsirao JVC. Međutim, JVC je licencu za svoj standard dao i drugim kompanijama i tehnički superiornia Beta krenula je prema svom kraju. Slično se Sonyju dogodilo i krajem osamdesetih, kada je uz CD predstavio i digitalnu audio vrpcu DAT, čija je sudbina bila dijametralno suprotna od one CD-a. Razlog tome je jednostavan – na CD se tada nije moglo snimati, na DAT jest i to je preplašilo glazbenu industriju koja je u tome vidjela idealno sredstvo za širenje piratstva. Vjerovali ili ne, bili su aktivni, jednako restriktivni i kratkovidni i prije dvadeset godina kao i danas. Nakon DAT-a došao je CD u malom, na koji se moglo snimati, a Sony ga je nazvao MiniDisc. Unatoč velikoj marketinškoj kampanji i očitim prednostima, poput mogućnost višestrukog snimanja bez gubljenja kvalitete zvuka, zapisivanja imena skladbi, lakog montiranja i prebacivanja pjesmama sa jedne pozicije ne drugu, niti MD nije doživio neki veliki uspjeh. Kumovala je tome i pojava CD snimača. Novi potencijalni MD ili DAT danas je nasljednik DVD-a, Sonyjev format Blue Ray, kome je žestoka konkurencija HD DVD. Tko će pobijediti, još se ne zna.

IZDVOJENO:

Što je predviđao pc chip?


U Offu, ljetnom revijalnom izdanju pc chipa iz 2004. godine, donijeli smo veliki tekst o tehnologijama budućnosti, ali i jedan timeline, naša predviđanja kako će se tehnologija razvijati u budućnosti. Danas, skoro dvije godine nakon toga, zanimljivo je vidjeti koliko smo bili ili nismo u pravu. Predvidjeli smo tako da će 2005. biti godina u kojoj će 3G telefonija napokon zabilježiti neke konkretne rezultate i krenuti u svoju pravu popularizaciju, što se pokazalo točnim. No, promašili smo sa predviđanjem da će se iskristalizirati standard nasljednika DVD-a. Za 2006. godinu predvidjeli smo da će europski prosjek brzine surfanja širokopojasnim Internetom biti jedan Mb/sec i da će svoju popularizaciju imati nove bežične tehnologije, što se pokazalo točnim, jednako kao i predviđanje da će se tijekom ove godine i u Hrvatskoj početi koristiti 3G usluge. Predviđanja u kojima smo pogriješili su da će distribucija MP3 glazbe preko Interneta biti veća od prodaje CD-a, naivno računajući na prosvjetljenje glazbene industrije. Premda sva predviđanja govore da će ova godina biti rekordna za legalnu prodaju MP3 glazbe preko Interneta, još smo daleko od toga da to postane dominantan način prodaje glazbe. Predvidjeli smo i prvu kompletno žensku posadu u svemiru, što bi se vjerojatno i ostvarilo da space shuttle program nije bio prisilno prizemljen.
13 Apr 2006 by DeeJay
1 comments

by mrak.org @ 14 Apr 2006 08:12 pm
Ro80 postoji u zagrebačkom tehničkom muzeju, wankelovu tehnologiju je kupila mazda i do mislim prošle godine su proizvodili automobile s wankelovim motorom (onaj sportski se mislim i danas može kupiti s wankelom), a do negdje sedamdesetih su sve aute proizvodili s wankelom. Ro80 je između ostalog (ako me sjećanje ne vara) specifičan i po tome što je prvi auto s hidrauličnim kočnicama, a NSU tvornicu je kasnije kupio Audi.

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\