Liberalizacija – ključ boljitka Hrvatske
Intervju: Richard Harris, nezavisni konzultant

Richard Harris, bivši zaposlenik Europske komisije, voditelj je tima potpore Hrvatskoj agenciji za telekomunikacije, koji je sponzoriran od Europske unije. Kao nezavisni stručnjak, Richard Harris je idealna osoba da nam objasni neke specifičnosti liberalizacije tržišta u Europi i Hrvatskoj.

Razgovarao: Dražen Jurman

Objavljeno u Moj Moby 75, svibanj 2006.


U liberalizaciji domaćeg tržišta elektroničkih komunikacija ključnu ulogu ima, kako smo to već nebrojeno puta pisali, Hrvatska agencija za telekomunikacije. Da bi to tijelo moglo kvalitetno obavljati svoj posao, trebaju mu stručni i obrazovani kadrovi iz različitih djelatnosti, od telekomunikacija (što se vidi i po jakom sastavu Vijeća), ali i prava, ekonomije i tako dalje. Da bi uz kvalitetnog regulatora Hrvatska što spremnija dočekala pristupanje Europskoj uniji, u sklopu CARDS projekta donirano nam je 650 tisuća eura ili 4,8 milijuna kuna. Glavni korisnici sredstava projekta su Hrvatska agencija za telekomunikacije, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja te Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. U sklopu tog projekta od izuzetne pomoći je i nezavisni tim stručnjaka tvrtke Hulla & Co Human Dynamics KG koji savjetuje Agenciju za telekomunikacije u pitanjima njezinih internih procesa. Voditelj tima je Richard Harris, bivši zaposlenik Europske komisije u Brusselsu koji je odigrao veliku ulogu u pregovorima Baltičkih država, Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske oko telekomunikacijskog poglavlja kada su te države ulazile u Uniju.
Kao nezavisni stručnjak, Richard Harris je idealna osoba da nam objasni neke specifičnosti liberalizacije tržišta u Europi i Hrvatskoj.

Projekt pomoći Agenciji za telekomunikacije i ostalim korisnicima izazvao je dosta zanimanja javnosti. Možete li nam za početak reći više o Vašoj ulozi i ulozi Vašeg tima u projektu?
Uloga tima nezavisnih stručnjaka i konzultanata u ovom CARDS projektu je da pomogne Agenciji za telekomunikacije i ostalim korisnicima u harmonizaciji vaših telekom pravila sa pravilima Europske unije, ali i da ojača institucionalne i administrativne kapacitete Agencije. To se prije svega odnosi na podršku u kreiranju unutarnjih procesa Agencije, podršku pri koordinaciji Agencije sa ostalim regulatornim tijelima, razvoju budućih planova djelovanja Agencije i njihovog ispunjavanja, kao i podršku pri pristupu bogatim izvorima informacija Unije. Također je važna i naša djelatnost u području takozvanih "human resources", koja uključuje planiranje potreba dodatnog obrazovanja zaposlenika Agencije ali i ostalih korisnika, te realizaciju tih planova. Pri tome ćemo pomoći novim kadrovima da steknu što više iskustva i znanja iz regulatornih tijela članica Unije. Sve to usmjereno je na jačanje kapaciteta korisnika projekta, kako bi proces liberalizacije u Hrvatskoj tekao što brže.

Kada pričamo o liberalizaciji tržišta, možete li Vi kao nezavisni stručnjak objasniti što je to zapravo liberalizacija i što donosi korisnicima, jer se u Hrvatskoj se još uvijek stupanj liberalizacije gleda samo kroz prizmu visine telefonskih računa.
Liberalizacija je pojam koji koristimo da opišemo proces ukidanja monopola u području telekomunikacija i otvaranja tog tržišta za ulazak konkurencije. Cilj liberalizacije tržišta je da baš kroz konkurenciju i tržišnu utakmicu omogući korisnicima veći izbor usluga, cijena tih usluga, ali i tvrtki od kojih korisnici žele kupiti te usluge. Sam cilj liberalizacije nisu isključivo niži računi za telekom usluge, već mogućnost biranja između dobavljača, vrste usluga i njihove cijene. One su na kraju često niže, kao rezultat tržišne utakmice i borbe za svakog korisnika, ali nemojmo zaboraviti da postoje i oni korisnici koji su spremni potrošiti više za bolju uslugu.

Hrvatska je ušla u drugu godinu liberalizacije, ali korisnici se žale da se njeni efekti još uvijek ne vide. Jeli takav slučaj bio i u Europi?
Liberalizacija može biti dug proces i zahtjeva strpljenja, jer sudionici u njoj moraju promijeniti ponašanje i razmišljanje na koje su navikli. U Europi je počela u Ujedinjenom kraljevstvu 1981 godine. Svaki dio tržišta koji je držao tadašnji monopolist British Telecom ili BT bio je otvoren barem jednom konkurentu do 1984. godine, a sve restrikcije su ukinute 1990. U to su vrijeme i neke druge države u Europi krenule na svoj put liberalizacije, da bi Unija to uvela kao dio svoje politike 1987. godine. Politika je pretočena u praksu u razdoblju između 1988. i 1998. godine, kada su sve restrikcije ukinute i tržište otvoreno konkurenciji. Istina, postojala su i mala zakašnjenja i izuzetci u Grčkoj, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj. Države su birale različite putove i tempa liberalizacije, o premda je u Hrvatskoj liberalizacija krenula kasno, vaša je prednost u tome da imate iskustva čak 25 tržišta, tako da bi stvari kod vas mogle ići brže.
Važno je naglasiti da nisu samo manageri i zaposlenici bivšeg monopolista oni koji se u procesu liberalizacije moraju promijeniti, proces moraju proći i drugi sudionici na tržištu, korisnici, interesne grupe, sindikati ali i dioničari.

Što onda možemo očekivati u drugoj godini liberalizacije kod nas i što sve još uopće moramo napraviti u regulatornoj strani telekomunikacija da Hrvatska uđe u EU?
Ako stvari promatramo sa stajališta koliki je postotak tržišta izgubio dosadašnji monopolist, manje od jedan posto, onda je Hrvatska tek krenula u liberalizaciju. Bivši monopolisti u Europi u prosjeku imaju oko 60 do 70 posto tržišta fiksne telefonije. Upravo će kretanja u ovoj godini pokazati ima li u Hrvatskoj volje da se liberalizacija uspješno provode. Što se tiče regulatornih pitanja, Hrvatska još uvijek mora u potpunosti usuglasiti svoje zakonodavstvo sa onim u Uniji, ali te zakone mora i provoditi.

Kakva je u toj priči uloga takozvanog new regulatory fremaworka, pravnog okvira Unije za regulaciju elektroničkih komunikacija?
Otvaranje europskih tržišta 1998. godine bazirano je na Direktivi unije koja je stvorena za upravo za takvu situaciju – jedan jaki monopolist i više novih, manjih, alternativnih operatera. Taj je pravni okvir propisao niz strogih pravila prema monopolistu, kako bi se konkurencija pokrenula. Novi pravni okvir je pak usvojen 2002. godine, a primarno je stvoren za primjenu u zemljama u kojima je konkurencija već toliko napredovala da se ta stroga pravila mogu malo olabaviti. Međutim, i novi pravni okvir također dozvoljava regulatoru da ima čvrstu kontrolu na tržištu na kojem liberalizacija još uvijek nije značajnije napredovala.

Mislite li da u Hrvatskoj postoji volja za liberalizacijom, kada dosadašnji monopolist kupuje svog prvog i jedinog pravog konkurenta? Kako bi se ovaj slučaj rješavao u Europskoj uniji?
Taj slučaj ne bi komentirao, jer u njega nisam potpuno upućen, a i akvizicija još nije provedena. Ono što mogu reći je da bi ja, kada bi radio u vašem monopolistu, bio žestoko protiv ove kupnje, jer ne vjerujem da je dobitak veći od vjerojatnih rizika. Naime, time bi monopolist uzeo gotovo cijelo tržište Interneta, a Agencija za telekomunikacije ima jaka i oštra sredstva da ga onda kazni za svaku i najmanju zloupotrebu te nove pozicije. A vjerujem da je to veća opasnost nego koristi koju bi dobili kupnjom. Inače, u Europskoj uniji o ovakvim akvizicijama odlučuje tržišni regulator.

Dogodi li se na kraju ta akvizicija, kakve probleme to može donijeti Hrvatskoj u pristupu Uniji?
Europska unija je učila na svojim greškama. U prošlom proširenju poglavlje o telekomunikacijama zatvoreno je na temelju obećanja budućih kandidata, a neka od tih obećanja na kraju nisu ispunjena. Zato će Unija u ovom krugu tražiti djela, a ne riječi. Hrvatska zna koje obaveze mora ispuniti u području telekomunikacija da bi pristupila Uniji i svako odstupanje će se zabilježiti u redovnom Izvješću o napretku. Ocjeni li Unija da postoje problemi u području telekomunikacija, pregovori će ići sporije.

Prijeđimo malo na vedrije teme. U svojim govorima u Hrvatskoj često naglašavate važnost broadbanda. Ta tehnologija u Hrvatskoj jako zaostaje u odnosu na Europske zemlje, pa možete li kao stručnjak objasniti što sve broadband donosi korisnicima i otkuda takav jaz između Hrvatske i Europe?
Za korisnika broadband donosi potpuno novo iskustvo surfanja i boravka online. Jednom kada netko proba broadband, ne želi se vraćati na stari dial up, jer broadband je brži, efikasniji, zabavniji. Važnost broadbanda ali i cijelog sektora elektroničkih komunikacija leži u onome što može učiniti za gospodarstvo države – unaprijediti ga, ubrzati, učiniti efikasnijim. Kako je svojevremeno GSM promijenio svijet, tako to danas čini broadband. Hrvatska je u trenutku privatizacije svog telekoma imala vrlo modernu infrastrukturu, kvalitetniju od većine svojih susjeda. Zašto to nije iskorišteno za promociju broadbanda, ne znam. To je i jedna od mana privatizacije u kojoj se dionice prodaju samo jednom vlasniku. Da je vlasnika bilo više ili da su svoj dio dobili i zaposlenici, oni bi mogli utjecati na to da se ta moderna infrastruktura iskoristi.
Što se tiče zemalja Unije, na Lisabonskom summitu u ožujku 2000., predsjednici vlada Unije izašli su sa posebnom inicijativom za promicanjem broadbanda, što je rezultiralo nizom akcijskih planova u zemljama EU15, ali i tadašnjih budućih kandidata. Hrvatska nije bila uključena u te inicijative, ali da je bila, penetracija broadbanda i njegovog korištenja u olakšavanju svakodnevnog života bila bi puno veća.

Što Hrvatska može napraviti da potakne veću penetraciju i iskoristivost broadbanda?
Kao što sam u početku rekao, Hrvatska ima prednost u tome što može učiti na iskustvima 25 zemalja članica Unije. Načina je puno, samo treba iskoristiti iskustva članica Unije da se situacija popravi, a ne da se zadovoljite činjenicom da niste najgori.
Premda većina zemalja Unije još uvijek razvoj broadbanda financira iz komercijalnih izvora, neke zemlje su koristile modele privatno-javnog partnerstva da potaknu razvoj broadbanda, a u nekima su vlade koristile sredstava Unije ili državna sredstava i poticaje, pogotovo u gospodarski slabije razvijenim područjima.
Hrvatska još uvijek nije članica Unije i nema pristup takvim sredstvima, ali može koristiti državna sredstava za razvoj broadband infrastrukture, naravno dok god se drži pravila tržišnog natjecanja Unije. Premda je u Hrvatskoj slabo razvijen pristup širokopojasnom Internetu putem kabelske televizije, WiMAX tehnologija bi mogla imati veći tržišni udio nago u ostalim europskim zemljama.

IZDVOJENO:

Pogled u budućnost

Kao stručnjak radite već dugi niz godina u elektroničkim komunikacijama. Vidjeli ste evoluciju od NMT mreže u GSM pa u UMTS, razvoja dial upa u broadband i tako dalje. Što, po vašem mišljenju, donosi budućnost elektroničkih komunikacija?

To dugogodišnje iskustvo koje ste spomenuli naučilo me jednoj stvari – nikada ne pokušavaj predvidjeti nepredvidljivo. Jer rezultati mogu biti kobni. Pogledajte samo što se dogodilo kada se prije nekoliko godina kada se predviđao veliki bum UMTS tehnologije. Vlade su zgrnule ogromne količine novca od operatera za dozvole za nešto što dan danas još nije opravdalo te investicije. Mnogi su operateri skoro propali zbog toga.
Što se tiče pogleda u budućnost elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj, stvar je jednostavna – Hrvatskoj treba gospodarstvo koje će po snazi biti usporedivo sa onima u zapadnoj Europi, što znači da će morati višestruko povećati udio ICT-a u gospodarstvu, upravi ali i cjelokupnom društvu. A potpuna, brza i efikasna liberalizacija ITC tržišta je upravo ono što će taj proces ubrzati i poboljšati. Prema tome, liberalizacija tržišta nije nešto što Hrvatska treba napraviti da bi zadovoljila Uniju, već da bi poboljšala sebe.
16 Jun 2006 by DeeJay
0 comments

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\