Ittainment / pc chip 126, studeni 2005.

Znanost i futuristika

Elektroničko obrazovanje i edukacija budućnosti

Korištenje Interneta i elektroničkih materijala u edukaciji studenta, ali i odraslih i najmlađih, u svijetu dobiva sve više na važnosti. Premda su stvari kod nas tek u povojima, istražili smo kako elektroničko obrazovanje izgleda u inozemstvu, ali i kako će izgledati edukacija budućnosti.

Piše: Dražen Jurman

Kada su se na tržištu prije nekoliko godina počele pojavljivati elektroničke knjige, mnogi su se zapitali jeli došao kraj onaj klasičnim, papirnatim. Za učenike Empire High Schoola, iz Arizone u Americi, izgleda da jest. Naime, ta je škola jedna od nekoliko njih u svijetu koje su počele koristiti koncept elektroničkog obrazovanja, podučavanja učenika oslanjajući se pretežno na Internet, digitalne materijale i prijenosna računala. O takvom načinu podučavanja razmišlja sve više škola u Americi, ali i Europi, pa smo odlučili istražiti kako izgleda i kako će se dalje razvijati elektroničko obrazovanje, te kakva će biti edukacija u budućnosti, Nismo se bavili isključivo edukacijom u školama, već i edukacijom djece, ali i dodatnim obrazovanjem odraslih. Budućnost i u ovom području zvuči uzbudljivo.

Projekt eEduropa

Premda je Empire High School jedna od prvih škola u svijetu koja je prihvatila ovaj način podučavanja učenika, ideja ja zapravo potekla iz Europe. Naime, o njoj su prije nekoliko godina prvi počeli razmišljati europski informatičari na marginama stvaranja projekta eEuropa. Potaknuti znanstveno fantastičnim filmovima i serijalima, ali i potencijalom ovakve vrste edukacije, razmišljali su kao sastavni dio eEuropa projekta uvesti i eEduropa. No, kako je sam projekt eEuropa kasnio, pa je danas njegova realizacija predviđena za 2010. godinu, eEduropa je pao u drugi plan. Ipak, neke od ideja koje je plan uključivao ipak su našle svoju primjenu. Tako je pod pokroviteljstvom Europske komisije pokrenut trogodišnji projekt IMUTUS, interaktivna glazbena škola na Internetu, čiji je cilj bio popularizacija klasične glazbe.

I program Empire High Schoola temelji se pretežno na idejama projekta eEduropa. Po uzoru na njega, škola je svim svojim učenicima nabavila prijenosna Apple iBook računala, koja djeca nose u torbama umjesto knjiga. Time su učenike zainteresirali za nastavu, a uložena sredstva nisu puno veća od cijene opremanja dvije informatičke učionice, koje su bile potrebne školi. Uz korištenje iBooka, nastavnici učenike potiču i na korištenje drugih tehnoloških nastavnih sredstva, od rada sa projektorima, pisanja elektroničkih domaćih zadaća i tako dalje.

Ovakav način obrazovanja pokazao se, razumljivo, puno dražim za učenike nego klasično učenje. Učenici redovno pišu domaće zadaće, puno su aktivniji u nastavi, ali i u izvannastavnom obrazovanju, pa se pisanje zadaće ne svodi na puku automatiku, već učenici traže puno više informacija o materiji koju obrađuju. Sve što rade svakodnevno se backupira na školskom serveru, tako da nema opasnosti od gubitka podataka, radova i zadaća, što je bio jedan od glavnih argumenata kritičarima ovakvog načina obrazovanja. Drugi njihov argument, da će učenici računala zasigurno koristiti i za druge stvari osim učenja, poput igranja računalnih igrica, slušanja glazbe ili gledanja filmova, autore ovog obrazovnog programa ne brine. Baš naprotiv, radi toga će još više i još bolje paziti na svoja računala, a ne vide ništa loše u tome da se učenici malo zabavljaju uz rad.  

Elektronička nastava

Mnoga od ovih rješenja, samo u manjem opsegu, već se koriste na elitnim europskim sveučilištima. Premda klasične papirnate knjige nisu izbačene iz upotrebe, veliki dio nastave odvija se u različitim elektroničkim oblicima. Neki uključuju online predavanja, elektroničke servise i testove, drugi koriste elektroničke knjige, neki materijale koje nađu na Internetu, a neki i enciklopedije i knjige sa CD-a. Na taj način profesori imaju puno veće mogućnosti detaljnije obrade pojedine materije, a studenti mogućnost širenja znanja o pojedinim dijelovima ili tematskim cjelinama. Studenti često koriste elektroničke materijale da prouče materiju pojedinog predavanja prije nego bude održano, tako da već imaju sliku o onome što će profesor tumačiti. Većina knjiga dolazi sa CD ROM-om na kojem se može naći sve što studentima treba za učenje i brzo ponavljanje. Od sažetaka svake lekcije, koji se mogu odštampati, do PowerPoint prezentacija koje prate svaku od njih. Isto tako, CD-i sadrže i gomilu testova za ponavljanje, tako da nakon svake naučene lekcije studenti mogu provjeriti koliko su zapamtili. Tu je još i spisak dodatne literature, linkovi na odgovarajuće stranice na Internetu, ključne riječi za traženje svih podataka po raznim stranicama i bazama podataka i tako dalje. Premda stvari još nisu otišle toliko daleko kao u spominjanoj školi iz Arizone, mnogi analitičari smatraju da će kroz dvije godine elektroničko obrazovanje svesti upotrebu papirnatih knjiga na minimum.

Sve informacije u bazama podataka

Da bi elektroničko obrazovanje postalo primaran način edukacije, studenti i učenici trebaju imati pristup velikom broju informacija o pojedinoj materiji. Premda je to naizgled lako, jer danas gotovo da nema podatka koji nije na Internetu, pretraga tih podataka, kao i njihovo sortiranje i izbor onoga što je potrebno za određenu temu je dug i kompliciran posao. Da bi vlastitim studentima olakšali i pojednostavnili dolazak do potrebnih informacija, švedski stručnjaci sa Biomedicniskog centra u Uppsali razvili su posebnu bazu podataka preko koje studenti mogu ne samo doći do informacija koje im trebaju, već i raditi vlastita istraživanja, pisati radove, raditi prezentacije, ali nuditi i ostalima svoje radove na uvid. Projekt je kasnije prerastao u EMBOSS, European Molecular Biology Open Software Suite, vodeću europsku open source bazu podataka sa gotovo svim podacima iz biomedicine, koja je dostupna svim studentima biomedicine i srodnih znanosti u Europi. Sustavi za katalogiziranje, pretraživanje i korištenje ove baze dovedeni su gotovo do savršenstva, tako da je moguće naći i stvari kao što su genetske sekvence miševa koji su uzgajani u određenoj državi u određeno doba za određeni tip eksperimenta. Uspjeh EMBOSS projekta prototip je baza podataka koje se u Europi i Japanu počinju slagati za ostale znanstvene discipline, u čijem stvaranju sudjeluje veliki broj znanstvenika. Njihov daljnji razvoj ubrzati će popularizaciju elektroničkog obrazovanja, ne samo studenata nego i ostalih znanstvenika. 

E-learning

Do sada smo pisali o elektroničkom obrazovanju učenika i studenta, premda se ono koristi i za edukaciju odraslih. IBM je prva tvrtka koja je još prije nekoliko godina predstavila svoj koncept elektroničkog učenja, e-learninga, korištenja tehnologija, poglavito Interneta, za podršku u procesu učenja i dodatnog obrazovanja odraslih. Prilikom prezentacije prvog e-learning programa stručnjaci IBM-a predvidjeli su da se radi o tehnologiji koja će vrlo brzo postati standardan dio našeg života. Na žalost, još nije, ali je sve veći broj zaposlenih ljudi koji se e-learningom dodatno obrazuju. Način njihove edukacije ne razlikuje se previše od elektroničkog obrazovanja studenta, osim u činjenici da je veći naglasak na elektroničkim materijalima, tečajevi su usko specijalizirani i plaćaju se. Otuda i razlika između pojmova elektroničkog obrazovanja (u engleskom jeziku često je korišten termin e-education), kao učenja većeg broja predmeta uz pomoć Interneta, računala i elektroničkih materijala, od pojma elektroničkog učenja, ili e-learning (koji se i kod nas koristi pretežno u svom engleskom nazivu), a koji obuhvaća specijalizirane tečajeve za dodatno obrazovanje odraslih i zaposlenih. Analitičari mu predviđaju izvrstan uspjeh, jer se može obavljati iz doma, uz samostalno slaganje rasporeda i određivanja tempa po kojem će se učiti. Tako će svako moći sam birati u kojem tempu će svladati određenu materiju, a ujedno će biti i lišen frustracije do koje lako dolazi kada nakon napornog radnog dana treba ići na predavanje na neki tečaj. E-learning nije i neće biti lišen predavanja, ali se ona obavljaju putem Interneta, u obliku praćenja snimljenog predavanja online. Kada gledamo dalje u budućnost, izvjesno je da će doći i do popularizacije takozvanih virtualnih učionica, u kojima će više osoba sudjelovati u videokonferencijskim predavanjima. Preduvjet za ostvarivanje ove ideje je ipak brža veza sa Internetom, te prateći hardver i softver. Premda zvuči jednostavno, webcam   i širokopojasni Internet, virtualne učionice su tek nedavno počele pojavljivati. 

Hologramski učitelj

Sljedeći korak u edukaciji budućnosti je puno ambiciozniji. Radi se o takozvanom h-learning, učenju korištenjem holograma, koji bi stvarao simulacije slične stvarnom životu. Takva edukacija oprema pojedinca s konkretnim znanjem, koje će u stvarnom životu mnogo bolje iskoristiti od teorije. Hologramska edukacija omogućiti će da svaka akcija osobe koja je koristi imati različito reakcije holograma, ovisno o situaciji. Simulirana reakcija će uvijek biti drukčija, tako da će osoba sa jedne strane moći provjeriti različite aspekte svake svoje odluke, a činjenica da nema ponavljanja iste situacije uvijek će vas držati maksimalno koncentriranim. Ukoliko ovo zvuči zbunjujuće, dovoljno je usporediti sa računalnim igrama, u kojima računalo stavlja protivnika u nekoj pucačini na različita mjesta, tako da ako poginite, sljedeći put vas protivnik neće čekati na istom mjestu, već negdje drugdje. Naravno, za realizaciju tog koncepta potrebna je kreirati hologramsku učionicu sličnu onoj u Zvjezdanim stazama. Premda smo još daleko od toga, optimisti kažu da bi takav način obrazovanja mogli vidjeti u primjeni za 10-ak godina, dok realisti govore da je to bliže 2020. godini. Jer osim same hologramske učionice, treba razviti i interaktivne holograme koji će u edukaciji i pomagati. Koliko god koncept h-learninga dobro zvuči, futuristi ga vide pretežno kao sredstvo edukacije odraslih. Naime, mladima ipak treba socijalizacija i druženje sa vršnjacima, pa bi h-learning koristili samo povremeno, za rješavanje i realiziranje nekih grupnih zadataka i projekata.

Robotska škola

Ideje edukacije budućnosti kao ciljanu skupinu često imaju i najmlađe. Premda je ideja puno, računala, Internet i roboti sastavni su dio gotovo svih. Futuristi, ali i analitičari Ujedinjenih naroda slažu se u procjenama da će do 2020.-2030. godine sastavni dio većine domova u svijetu biti robot. Premda mnogi odmah pomisle na robote kućne ljubimce, njihova budućnost nije baš svijetla. Naime, u zadnjih godinu dana istraživanja u Europi pokazuju da, unatoč popularnosti robota kućnih ljubimaca, oni nikada neće zamijeniti prave, već će im, u najboljem scenariju, biti samo dodatak. Premda su mnogi u robotima kućnim ljubimcima vidjeli idealan način da djecu educiraju o važnosti brige za životinje, u praksi je stvar bila drukčija. Naime, djeca su inteligentna, pa su brzo shvatili da robot ljubimac nije ista stvar kao pravi, pa da mu ne trebaju posvetiti istu pažnju. Uostalom, sjetite se početaka pokušaja da se djecu uči odgovornosti preko elektroničkih kućnih ljubimaca, spravice imenom Tamagochi. Nekoliko mjeseci najtraženiji poklon kod nas brzo je otišao u zaborav. Stoga su znanstvenici u početku bili skeptični prema konceptu edukativnog robota. Ipak, prvi rezultati istraživanja interakcije djece i edukativnih robota nadmašili su i najoptimističnija očekivanja. U Japanu se trenutno testira nekoliko takvih robota, a najveći uspjeh kupi PaPeRo, na stranicama pc chipa često spominjan robot nastao u suradnji Telie s japanskim NEC-om. Konstantno poboljšavan, ove je godine ušao u zadnju fazu testiranja kao prototip, pa se očekuje da će sljedeće godine biti dostupan svima. Glavni adut za njegov uspjeh na tržištu leži u činjenici da stalno potiče djecu na učenje, kroz interakciju i druženje s njima. Uči ih gotovo svemu, od osnova matematike, fizike, astronomije i drugih predmeta, do bontona, ophođenja s odraslima do sitnica kao što su pospremiti odjeću prije spavanja i oprati zube. Uz djecu, oduševljenje edukativnim robotima pokazali su i odrasli, pa ne sumnjamo u njihov uspjeh.

Edukativni softver i hardver

Premda su najčešće spominjani kod edukacija djece u budućnosti, roboti nisu jedini adut koji bi najmlađe potaknuo na učenje uz njima najdraže, igru. Veliki je broj računalnih tvrtki koje na tržište konstantno izbacuju edukativne softvere za djecu. Osim softvera, pojavljuje se i prikladni hardver. Na izložbi Perspektiv@Stockholm, o kojoj smo pisali u broju 121, prikazan je cijeli niz konceptualnih rješenja za knjige, bilježnice i radne materijale koje bi djeca trebala koristiti u budućnosti. Premda se radi o zanimljivim gadgetima, njihov je cilj isti kao i kod klasičnih knjiga i bilježnica, naučiti djecu čitanju i pisanju. Moderna bilježnica zapravo se sastoji od ekrana na kome djeca pišu posebnom olovkom, a napisani sadržaj pohranjuje se u flash memoriju, te se kasnije prebacuje na računalo. Osim pisanja, na njoj djeca mogu i crtati. Premda se radi o konceptualnim rješenjima, na njihovom uvođenju u stvarni svijet već se radi. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se ti uređaji, ali i svi ostali ovdje opisani koncepti edukacije budućnosti razvijati dalje i koji će od njih i kada ući u svakodnevnu primjenu.


Gdje smo tu mi?

Svaki tekst koji se bavi visokom tehnologijom koja dolazi ili je već u upotrebi u inozemstvu uvijek povlači i pitanje gdje smo tu mi, kakva je situacija u Hrvatskoj? Odgovor je teško dati, jer premda se stvari kreću, naš je dojam da se kreću presporo i samo u nekim područjima. E-learning postaje sve popularniji kod nas, što je vijest koja nas može radovati. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pokrenulo je akciji "Računala nastavnicima", čiji je cilj osigurati nastavnicima kupnju računala po najpovoljnijim uvjetima. Pohvalne su i akcije kojima se odlične učenike kod nas nagrađuje računalima. Međutim, sve su to kapi vode u moru, još uvijek nedovoljno da se u Hrvatskoj počnu ozbiljnije koristiti potencijali elektroničkog obrazovanja.

Uspoređujući situaciju u Hrvatskoj sa stvarima opisanim u glavnom tekstu, lako je uočiti koliko zaostajemo u elektroničkom obrazovanju. Za početak, još uvijek sve škole u Hrvatskoj nemaju računala, a neki od fakulteta ni web stranice. Stoga ne treba posebno isticati da edukacije uz pomoć dodatnih elektroničkih materijala nema. Vrhunac predstavljaju prezentacije uz predavanja. Na prateće CD-e uz knjige, online testove ili repetitorije možete zaboraviti.

Dio krivice snose i domaći Internet provideri (prvenstveno onaj najveći), koji nude pristup širokopojasnom Internetu. Naime, neshvatljivo je kako još uvijek ne postoje nikakve pogodnosti pri korištenju širokopojasnog Interneta za učenike i studente, što je praksa u gotovo svim europskim zemljama. Na taj bi se način populariziralo korištenje Interneta u edukativne svrhe, što bi sigurno rezultiralo i pojavljivanjem sve većeg broja edukativnih sadržaja.

Svoj dio u popularizaciji elektroničke edukacije trebalo bi dati i resorno Ministarstvo daljnjim akcijama prema nastavnicima ali i učenicima, domaća sveučilišta, Središnji državni ured za e-Hrvatsku, ali i sami građani i njihove udruge. Kako se to radi u Europi pokazuje i nedavna akcija britanska organizacije Citizens Online, koji pozivaju vladu Tonyja Blaira da do 2010. godine svakom britanskom učeniku osigura prijenosno računalo.


Domaći edukativni softver

Jedna od stvari kojom se ipak možemo pohvaliti, kad je u pitanju elektroničko obrazovanje najmlađih, je edukativni softver. I ovdje je predvodnik Bulaja, simpatična obiteljska tvrtka koja je prva krenula u izdavanje CD-a sa elektroničkim knjigama kod nas. Najveći uspjeh pokupili su Pričama iz davnine, multimedijalnim projektom za najmlađe, kojima su pripremili i dva edukativna CD-a. Jedan od njih je Orašar, u kome djeca kroz devet glazbenih igara i pet dodatnih aktivnosti razvijaju glazbeno i vizualno pamćenje, kritičko razmišljanje, vještinu rješavanja problema, prepoznavanje obrazaca te sluh i vještinu slušanja. Uskoro se očekuje izlazak novog CD-a, Alisa i Vivaldijeva Četiri godišnja doba, koncepcijski sličan Orašaru, ali se temelji na dva predloška, najpoznatijem djelu slavnog skladatelja Antonija Vivaldija i na knjizi Alisa u zemlji čudesa Lewisa Carrolla.



// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\