Svemir u 2006.: Svi smo mi vanzemaljci?
Povratak shuttlea, najava popravka Hubblea i otkriće da je život na Zemlji možda potekao iz svemira samo su mali dio onoga što je obilježilo 2006. godinu što se svemira tiče. Donosimo malu retrospektivu najvažnijih događaja

Piše: Dražen Jurman

Objavljeno u pc chip 140, siječanj 2007.

I početkom ove, 2007., godine već tradicionalno donosimo priču o istraživanju i osvajanju svemira u protekloj godini. Dok je prošlogodišnji tekst bio prilično pesimističan zbog mogućnosti ukidanja programa space shuttlea i teleskopa Hubble, kao i potpuno nejasne budućnosti istraživanja i osvajanja svemira, ovaj će ipak biti drukčiji. Prošla je godina donijela nekoliko velikih uspjeha i otkrića, od kojih već neka jesu, a neka bi tek mogla u potpunosti promijeniti način na koji doživljavamo svemir, ali možda i život na Zemlji. Ipak, način na koji je godina počela nije to sugerirao, baš naprotiv.

Raspad svemirskog programa
Početak 2006. godine donio je još brige za američki svemirski program pa je izgledalo da se raspada. Ključan problem bila je sigurnost shuttlea, koja je bila kompromitirana nakon nesreće Columbije, a i misija Return To Flight letjelice Discovery pokazala je da sigurnosne preinake na shuttleu nisu dovoljne. Na to se nadovezala priča da je flota preskupa i prekomplicirana za održavanje te da je opasnost prevelika u odnosu na korist, a i proračun NASA-e patio je zbog haračenja po Iraku. Time je u opasnost došao ne samo američki svemirski program, već i završetak izgradnje Međunarodne svemirske stanice, koja ovisi o Amerikancima. Naime, materijal za gradnju i namirnice za posadu mnogo se lakše dostavljaju shuttleom nego ruskim raketama. Međutim, početkom godine izgledalo je da će sve pasti na ruska pleća. Naime, NASA je bila prisiljena plaćati Rusiji skoro 22 milijuna dolara po astronautu za njihov prijevoz raketom Sojuz do Međunarodne svemirske stanice (ISS). Inače, to je nešto viša cijena od "standardnih" 20 milijuna koliko Rusi naplaćuju svemirskim turistima, a predstavlja vrijedan dio proračuna njihova svemirskog programa. Srećom, NASA je nastavila raditi na programu shuttlea i brojni redizajni sustava i ponovo osmišljeni sigurnosni protokoli omogućili su da se letjelica vrati u svemir. Na žalost, tamo neće letjeti dugo. Do 2010. godine flota će biti umirovljena, ali do tada NASA planira nekoliko lansiranja godišnje kako bi se dovršila Međunarodna svemirska stanica, za što je potrebno još najmanje 14 misija, te kako bi se obavila sva planirala istraživanja.

Povratak shuttlea
Nakon dosta muke oko redizajna komponenti shuttlea, kako bi se spriječilo otpadanje izolacijske pjene što je uzrokovalo katastrofu Columbije, prvu polovicu protekle godine obilježile su zadnje pripreme za misiju shuttlea Discovery, drugu nakon katastrofe Columbije. Veliki dan je bio simboličan - 4. srpnja, američki Dan nezavisnosti, kada je planirano i na kraju uspješno izvedeno lansiranje shuttlea Discovery. Ta je misija imala čak tri primarna cilja. Prvi je bio dokazati da su sigurnosne promjene uvedene nakon tragedije Columbije djelotvorne, drugi je obuhvaćao detaljne testove nove opreme i postupaka za hitne popravke letjelice u svemiru, dok je onaj treći bio dostava materijala za daljnju izgradnju ISS-a te namirnice za posadu. Nakon 13 dana provedenih u svemiru shuttle je sa šesteročlanom posadom uspješno sletio na Kennedy Space Center na Floridi. Jedini problemi na koje je letjelica naišla bili su oni meteorološke prirode, pa je slijetanje dva puta odgađano. Prije i nakon slijetanja obavljeni su detaljni pregledi i nisu uočena nikakva oštećenja, stoga je NASA odlučila zakazati novu misiju za rujan, koja bi trebala potvrditi da se space shuttle vraća u pogon. Ta misija shuttlea Atlantis bila je također uspješna, a ISS je dobio novu komponentu - poseban nosač dug 13 i pol metara i težak gotovo 16 tona, koji nosi seriju solarnih panela, ukupno dugih 73 metra. Ta je komponenta udvostručila električnu energiju na stanici. Tijekom misije obavljeno je nekoliko svemirskih šetnji, a samo slijetanje, kao i kasnije provjera letjelice, prošlo je bez problema. Tako je NASA najavila i treće, posljednje lansiranje za ovu godinu, koje je obavljeno u trenutku pisanja ovog teksta. Inače, bilo je to prvo noćno lansiranje shuttlea nakon 2003. godine. Posebnost ove misije je činjenica da su u posadi čak dvije žene i prvi Šveđanin koji će prošetati svemirom. Planirano trajanje misije iznosi 12 dana, a kako je sve prošlo s misijom i slijetanjem znat ćete u vrijeme kad ovaj tekst budete čitali. Mi se, naravno, nadamo da problema nije bilo.

Panspermija
Na isteku protekle godine svijet je zaintrigirala mogućnost da smo konačno dobili odgovor na dva velika pitanja - kako je nastao život na Zemlji i jesmo li sami u svemiru. Odgovori na ta dva pitanja povezani su i za mnoge šokantni - mi smo vanzemaljci, a život na našoj plavoj kugli nastao je panspermijom, odnosno formiran je u svemiru kroz dugo vremensko razdoblje, a zatim je na meteoritima došao ne Zemlju. Naime, tako sugerira istraživanje meteorita iz kanadskog Tagish Lakea. NASA-ini znanstvenici vjeruju da su mjehurići u tom meteoritu omogućili kemijske procese u kojima je na Zemlji nastao život. Kuglice pronađene u njemu vjerojatno su starije od Sunčeva sustava, a njihova analiza pokazuje da su oblikovane na temperaturi nižoj od minus 260 stupnjeva Celzija. Prve analize pokazale su da je meteorit hondrit, koji rijetko preživljava let kroz Zemljinu atmosferu, te da je bogat organskim tvarima. Međutim, detaljna analiza odbacila je mogućnost da su mjehurići nastali kontaminacijom meteorita na Zemlji, stoga je jedino objašnjenje da su stigli s njim. Na to posebno ukazuju neuobičajene razine izotopa vodika i dušika, što potvrđuje da nije formiran na Zemlji. Ipak, to ne znači da smo sigurno svi vanzemaljci. Naime, ove analize meteorita samo pokazuju da je on mogao donijeti organske mjehuriće na Zemlju u vrijeme dok se na njoj rađao život. Kuglice s organskim molekulama na površini mogle su poslužiti kao omotači budućih mikroorganizama, što je zapravo neki prednik stanične membrane. Zvuči zanimljivo, a daljnje analize koje provode NASA i kanadski i mnogi drugi svjetski stručnjaci trebale bi donijeti nove odgovore, ali vjerojatno i nova pitanja oko ove teorije.

Voda na Marsu (po tko zna koji put)
A da ima života u svemirskim prostranstvima, pa makar i primitivnog, mogla bi potvrditi tekuća voda na Marsu, za koju znanstvenici misle da su pronašli. Znamo, znamo, opet, reći će mnogi, prisjećajući se izjave od prije nekoliko godina, da ne samo da je pronađena voda na Marsu, nego su viđeni i Marsovci kako se kupaju u njoj?! Međutim, ovaj je put stvar malčice drukčija. Istina je da je mnogi znanstvenici vjeruju da voda na Marsu postoji i da je proizvod ekstremnih vremenskih uvjeta, a postoje i podaci koji sugeriraju da bi voda, tekuća i smrznuta, mogla postojati ispod površine Marsa. No provjeravanje slika snimljenih svemirskim letjelicama donijelo je i zanimljivo otkriće. NASA-ni istraživači su, naime, provjeravajući fotografije formacije novih kratera na Marsu, uočili jasne i vrlo svijetle naslage koje nisu zamijetili u prethodnim fotografijama istog područja. Zaključili se da su naslage vjerojatno blato, sol ili mraz koji su ostali tamo kada se voda nedavno povlačila preko kanala. Naslage na kraterskom zidu mogu se jasno vidjeti, a NASA-ini znanstvenici vjeruju da su se one formirale u relativno bliskoj prošlosti Marsa, nakon erozija uzrokovanih tekućom vodom.

Baza na Mjesecu
Priče o panspermiji i vodi na Marsu izašle su u javnost krajem 2006. godine, u približno isto vrijeme lansiranja treće misije shuttlea ove godine te objave još jedne izuzetno zanimljive vijesti. Naime, nedugo nakon objave informacije o mogućoj vodi na Marsu NASA je objavila i da planira vratiti ljude na Mjesec te sagraditi bazu koja bi se koristila za pripreme prvog leta na Mars! Baza bi bila smještena na Mjesečevu sjevernom ili južnom polu, a rezultat je dugih istraživanja i promišljanja NASA-inih stručnjaka o tome kako vratiti čovjeka na Mjesec - pojedinačnim letovima kao u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća ili pak izgradnjom baze na površini. Na kraju je odlučeno da će to biti potonje pa su već krenuli planovi kako i gdje bazu stacionirati i izgraditi. Izbor je pao na polove, jer je tamo jača Sunčeva svjetlost, stoga će baza tamo imati više energije. Plan uključuje i dijelove plana Mars Express Roberta Zubrina, koji predviđa da astronauti sa sobom ponesu što manje stvari, a što više koriste prirode resurse Mjeseca (život od zemlje, live of the land). Baza na Mjesecu bila bi tako i ključan dio pripreme ljudske misije na Mars, a služila bi i kao ishodište istraživanja drugih lokacija na našem prirodnom satelitu. NASA-ini stručnjaci postavili su ambiciozan cilj pokretanja prve misije na Mjesec do 2020. godine, kada bi četveročlana posada krenula s postavljanjem baze. Procjene kažu da bi do 2024. ljudska prisutnost na Mjesecu moglo postati stalna te da bi se posade rotirale kao što to sada čine na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Prije misije na Mjesec s ljudskom posadom NASA planira seriju robotiziranih misija. Prva takva misija, koja bi koristila orbiter za izviđanje Mjeseca, planira se za 2008. godinu. Cilj te misije izrada je mapa Mjeseca visoke rezolucije, potraga za prikladnim lokacijama za spuštanje na Mjesec, kao i istraživanje koliko su do sada predložene lokacije (dvije na južnom i jedna na sjevernom polu) prikladne za to te potraga za ledom i drugim resursima. NASA je objavila kako bi važan dio misije na Mjesecu trebalo biti i međunarodno sudjelovanje, zbog kojeg će kontaktirati druge zemlje. Međutim, pitanje je što će na to reći "svevišnji" predsjednik Bush.

Svemir je američki?!
Naime, za vrijeme ljeta, kada su oči američke javnosti bile uprte u nebo čekajući kišu i osvježenje te pad pustinjskih temperatura, teksaški je šerif potpisao dokument naziva National Space Policy koji predstavlja novu američku svemirsku politiku. Na temelju nje Bush namjerava onemogućiti pristup svemiru svima onima za koje američki predsjednik smatra da ugrožavaju interese SAD-a, bez obzira na to što su Ujedinjeni narodi proglasili svemir općim dobrom čovječanstva. Ali tko danas još šljivi UN? Osim toga što je praktički proglasio američki suverenitet nad svemirom, Bush je to napravio u tajnosti, držeći više od dva mjeseca taj dokument daleko od očiju javnosti. Što je sljedeće? Nada da će se sljedeći predsjednik okrenuti nastavku Clintonove doktrine istraživanja uz odbacivanje ove militarističke Busheve, što je realno za očekivati ako predsjednik bude demokrat, a pogotovo ako to bude ponovo Clinton, ovaj put Hillary. Bush je također pokušao uvesti posebne restrikcije za svemirske turiste kako bi spriječio svemirski terorizam. Na sreću, u svemirskom turizmu glavnu riječ vode pametni Amerikanci i Englezi, prije svih ekipa SpaceShipOne i Richard Branson te Rusi, a nekako nam se ne čini vjerojatnim da bi oni Bin Ladena pustili u Sojuz kako bi kasnije on isti srušio iz svemira na neki američki grad. A kad smo kod svemirskih turista, prošle smo godine dobili i prvu turistkinju!

Svemirska turistkinja
Sredinom rujna u desetodnevni izlet na Međunarodnu svemirsku stanicu odletjela je prva svemirska turistkinja, američka poslovna žena iranskog podrijetla Anusheh Ansari. Premda je ovu avanturu platila 20 milijuna dolara, ona je definitivno jedna od osoba koja to zaslužuje. Naime, upravo je obitelj Ansari sponzorirala X-Prize, nagradu za prvu privatnu letjelicu za svemirski turizam, koju je osvojio Burt Rutan sa svojim projektom SpaceShipOne. Anushes Ansari je inženjerka koja se bavi telekomunikacijama, a postala je tako četvrti turist u svemiru i prva žena koja je naš planet gledala iz svemirske perspektive, a da nije astronaut. Premda je u početku imala problema s navikavanjem na bestežinsko stanje i osjećala mučninu od stresa koji prati lansiranje, brzo se navikla i u potpunosti uživala u godišnjem odmoru snova. Taj je bio i očito inspirativan pa je Anushes Ansari čak obavljala i neke poslove s ISS-a. Dobra vijest za sve one koji bi voljeli gledati Zemlju iz perspektive iz koje su to radila četiri svemirska turista je i činjenica da Richard Branson, osnivač Virgina i Virgin Atlantica, te Burt Rutan, konstruktor letjelice SS1, rade na nasljedniku popularne letjelice koja će biti u stanju u svemir odvesti više ljudi, pilota i četiri turista, po prilično prihvatljivim cijenama. Istina, stotinjak tisuća dolara, koliko će to iskustvo koštati, za većinu Hrvata je san snova, ali je definitivno prihvatljivije od 20 milijuna dolara koliko košta danas.

Nova mapa Sunčeva sustava
U našem pregledu događaja vezanih za svemir u 2005. godini najavili smo da će Sunčev sustav kakav poznajemo uskoro biti redefiniran. Međutim, u skladu s podacima i razmišljanjima koja su vladala onda najavili smo da će Sunčev sustav dobiti svoj deseti planet. Danas, godinu dana kasnije, planeta je osam. Naime, nakon godina debatiranja, Pluton je izgubio status planeta te je klasificiran kao patuljasti planet. Odluka je donesena u kolovozu na skupu Međunarodne astronomske unije u Pragu. Ova kontraverzna odluka izazvala je više negativnih nego pozitivnih reakcija. Naime, donesena je glasovima 424 astronoma, što nije niti pet posto svih astronoma u svijetu, bijesno i ljuto su komentirali čelni ljudi NASA-ine misije New Horizons, koja je upućena prema Plutonu. Prema odluci Međunarodne astronomske unije, sva tijela u Sunčevu sustavu svrstavaju se u tri glavne kategorije - planeti (Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun), patuljasti planeti (Pluton i ostali okrugli objekti koji "nisu očistili svoju orbitalnu okolinu i nisu sateliti") te mala tijela Sunčeva sustava (sva ostala tijela koja kruže oko Sunca). Pluton je prvotno bio proglašen planetom jer se vjerovalo da je bitno veći nego što zapravo i jest, ali to svejedno nije umirilo brojne ljubitelje svemira koji zahtijevaju da se Plutonu vrati status planeta. Prema ljudima iz Međunarodne astronomske unije to se neće tako lako i tako skoro dogoditi. Na žalost, ipak smo svi navikli na devet planeta.
U ovom kratkom pregledu najvažnijih događaja vezanih za istraživanje i osvajanje svemira preskočili smo mnoge stvari, jednostavno zbog manjka prostora. Izdvojili smo događaje koji su, po našem miljenju, važniji od ostalih i koji će imati dugotrajniji utjecaj. Uz njih, proteklu godinu obilježile su mnoge misije, nova otkrića rovera na Marsu, (vjerojatna) smrt letjelice Mars Global Surveyor, svemirske ambicije i planove zemalja kao što su Kina i Indija i tako dalje. Ipak, najvažnijim od svega čini nam se optimizam i ipak svijetla perspektiva koju istraživanje i osvajanje svemira ima u novoj, 2007. godini.

IZDVOJENO:
Golf u svemiru
U nizu svemirskih zanimljivosti krajem protekle, 2006. godine, svjedočili smo i prvom golf-udarcu u svemiru. Naime, ruski astronaut i igrač golfa Mihail Tjurin izveo je najduži udarac golf-loptice u povijesti lansiravši lopticu iz Međunarodne svemirske stanice u orbitu s oko 350 km iznad Zemlje. Loptica je ispucana brzinom od jednog metra u sekundi, a u orbiti će, prema mišljenju američkih stručnjaka, ostati tri do četiri dana, nakon čega bi trebala izgorjeti prolaskom kroz atmosferu. Loptica je bila postavljena na specijalni stalak, a Tjurin je bio privezan za posebno postolje kako sam ne bi odletio u svemir. Rus je lopticu lansirao jednom rukom golf-palicom broj 6. Recimo i da ruski znanstvenici smatraju da bi loptica mogla ostati u orbiti više godina pri čemu bi letjela desetke tisuća kilometara.

IZDVOJENO:
Hubble će ipak biti spašen!
Postoji stara narodna poslovica o putu iz stražnjice u glavu, koja se primjenjuje kada netko nakon dugog vremena dođe do logičnog i očitog zaključka. To se dogodilo i NASA-i, koja je nakon više godina rasprave o sudbini svemirskog teleskopa Hubble odobrila upućivanje space shuttlea do teleskopa u 2008. godini kako bi se izvršili nužni popravci i poboljšanja te kako bi se rad ovog "oka u svemir" produljio do 2013. godine. Za misiju je izabran legendarni shuttle (shuttle, a ne raketoplan, kako ga neki uporno krivo i neinteligentno pokušavaju prevesti) Discovery, a posao vrijedan 900 milijuna dolara bit će obavljen negdje u razdoblju od proljeća do jeseni 2008. godine. Tijekom 11-dnevnog leta astronauti bi trebali izmijeniti baterije i sustav upravljanja 12-tonskog teleskopa, vrijednog 1,5 milijardi dolara. Radi se o najosjetljivijim komponentama Hubblea i bez njihove zamjene teleskop bi, kako se procjenjuje, mogao raditi još dvije do tri godine. Osim toga, astronauti će na Hubble instalirati i posebnu kameru osjetljivu na ljudima vidljivu, ultraljubičastu i infracrvenu svjetlost te svemirski spektrograf za ultraljubičasto zračenje, čime će deset puta povećati promatračke mogućnosti Hubblea.

hrdigg|prijavi
23 Feb 2007 by DeeJay
2 comments

by mava @ 08 Mar 2007 03:28 pm
dobra retrospektiva.
bilo bi dobro da i kroz godinu ima vijesti o trenutnim stanjima nekih misija

by Suljo @ 05 Oct 2007 01:38 am
Mislim da pises OK.Dosta vremena provodim surfajuci za ovakvim stivom (hendikepiran sam neznanjem bilo kojeg stranog jezika)i mogu ti reci da si kopletan''.Za neke stvari prvi put cujem u zivotu kao sto je recimo misija ''MARS 5 '' pa bi bilo lijepo posto znam da nisam jedini da malo opisrnije pises o tome ako si u mogucnosti.
Pozdrav iz Danske

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews

Starije tekstove iz rubrike svemir, pisane 2005. godine i ranije možete naći u arhivi.


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\